Poezija Adnana Avdića

Poezija

Adnan Avdić

 

 

 

 

 

 

 

DECEMBAR U BOKI

 

Decembar donese kišu neku,

i otjera sunce kao za kaznu.

Sablasna tišina zauze Boku;

Samo koraka šum niz ulicu vlažnu.

 

Barke na žalu, ostavljene- same,

kao nevjeste u vjenčanice bijele.

Do ljeta i sunca tu će da čame,

da bura ih mazi zime cijele.

 

Rakovi i ribe bezbjedno se skrili,

od ribara vještih i njihove mreže.

Vjekovima bitke zajedno vodili;

Od sudbine svoje u dubine bježe.

 

U zanosu mome mislima predan,

koracima lakim u mraku sve tiše.

Noć kad prigrli u svoj bezdan-

Skloniti se moram, evo opet kiše!

 

 

JA TE ZNAM

 

U ponoćnoj tišini zamišljam tebe,

kako dolaziš da mi kradeš noći.

Opčiniš dodirom da izgubim sebe,

da me kroz mrak vode tvoje oči.

 

Vidim te vedru, nasmijanu i milu,

kako poljima i bez krila letiš.

Čudesno lako pretvoriš u vilu;

Od poljupca moga u rijeku topiš.

 

Ponosno divlja i vjetrovima draga,

tajna koju ptice otkriti ne smiju.

Gdje u šumi ovoj rodila se naga,

čistija od vode što planine kriju.

 

Hoćeš li doći i gdje li si sada?

Možda iz ovog svijeta ti nisi.

Ostaje ipak samo neka nada,

da negdje živiš i rođena ti si.

 

 

USPOMENA

 

Sjećanja podsjete na one dane,

kada je bila sa nama tu.

Poneka suza sa lica kane,

kad mi dođe nekad u snu.

 

Dočeka me osmjehom topline,

u oku iskra istinske sreće.

Slušao bih riječi pune vedrine,

koje nikada više izgovoriti neće.

 

Djetinjstvo je moje ljepše bilo,

uz bajke i pjesme pred spavanje;

Kad me primi u svoje krilo,

i bezbrižne igre na seosko imanje.

 

Prvi sam unuk bio od sina,

radosno je čekala da joj dođem.

Koliko me voli pričala je svima-

Bez nje je prazno kad selom prođem.

 

Godine su prošle kako je nema,

i šta nam život bez sjećanja vrijedi?!

Možda u boljem svijetu drijema?

Uspomena na nju nikad ne blijedi!

 

ILUZIJA

 

Dok sklapam oči

i mislima se dajem;

Poželim te i ove noći,

da tvoj lik miluje me sjajem.

 

Ljepotom me zavodiš

i osvajaš dodirom tišine;

U svoje me carstvo odvodiš,

da letimo u visine.

 

Poput magije obuzimaš

i skoro ti osjećam dah;

Voliš da se poigraš

i pojaviš na mah.

Adnan Avdić, rođen 30. marta 1986. godine u Bijelom Polju, Crna Gora. Pravnik po struci.
Adnan Avdić, rođen 30. marta 1986. godine u Bijelom Polju, Crna Gora. Pravnik po struci.