Poezija Arifa Odobašića

Arif Odobašić je rođen 7. 12. 1989. godine u Zenici, Bosna i Hercegovina. Osnovnu i srednju školu završava u Žepču gdje i danas živi. Zvanje profesora razredne nastave je dobio u Zenici na Pedagoškom fakultetu.
Pisanjem se bavi više godina, a do sada je objavio nekoliko priča, članaka, kao i zbirku poezije pod nazivom „Raskorak“. Trenutno radi na historijskom romanu čiji je radni naziv „Autarijati“. Učestvao na više književnih večeri kao učesnik ili kao organizator.

.

Bojim se

 

Bojim se mraka i nevidljivih bića

Onog što piše i Onog što pita

Bojim se stati jer neću stići

a plašim se ponekad iz čista mira.

 

Bojim se lijevo i desno skrenuti

pravi put samo je jedan

Bojim se reći ono što mislim

jer uvijek sam s reprizom gledan.

 

Bojim se Tebe i Tvoga suda

i onoga što Knjiga nosi

na kraju svega svi smo isti

bojažljivi, goli i bosi.

.

1436.

.

Kapi ko klikeri
kopljasto krtili klin kopneni.

Krenule kud koja
koritom koprenim kroz kosine.

Kišobran koči koliko krije
kada kane, kotlinom kap krene.

Krene kružno ko kazna
koja krik krivice kači klizištem.

.

Bez kostima

.

Izađi malo bez kostima

da ne budeš heroj iz svoje mašte

prošetaj surovom stvarnošću

tu običan čovjek raste.

 

U njivi sa plugom

u šumi sa drvetom

u štali sa stokom

u visini sa ciglom

u dubini sa krampom.

 

Nigdje nije cvijeće cvjetalo

ni u polju, a ni u tvojoj ruci

tu se zadugo vajalo tijelo

do nokta do bore stigli su jauci.

.

Mahala

.

Ovdje gdje ja živim

nema buke, nema pruge, ni autoputa

doslovno gledam na grad

 

Uokolo se zeleni trava i drvlje

nema betona zemlju da skrije,

a živahni ispod traže hlad

 

Poneki korak čujem kradom

zamljišljen neko vraća se kući

mori ga današnji dan

 

Mahala zabruji u mojoj glavi

kada se jutro od noći budi

a tada sam uz nju sam.