Poezija Dragana Stodića

Poezija
Dragan Stodić
Dragan Stodić

Dragan Stodić, rođen 1954. Velika Bresnica, SO Kučevo, Srbija. Piše i objavljuje poeziju, prozu i publicistiku. Profesionalni novinar, dopisnik podgiričke POBJEDE iz Budve. Iza sebe ima 11 knjiga, preko 5ooo napisanih pjesama i preko 15 hiljada novinskih rubrika, intervjua, reportaža…. Između brojnih, objavljivao i u knjžievnom časopiju AVLIJA Rožaje.

 

 

 

ONA JE MOJA ŽENA

 

Ona je moja žena

Ona je moj čovek

Moje žensko ime

Moj goli ljubavnik

Ona je dete koje neću imati

Blagoslov koji samnom diše

Ona je moje začeće sveta

Ona je moja žena

I moj čovek

Moja ogrlica stida

Moje ljubavno poniženje

Inkarnacija svetlosti

Ona je moja magija sna

Gola butina stvarnosti

Ona je moja pupčana vrpca

Idem da je dovedem pred vešala

Obesiću je sebi oko vrata

Neka umre minut posle mene!

 

 

TA STRAŠNA REČ, LJUBAV

 

Ta strašna reč, ljubav

Počinje smrću

Počinje mrakom razuma

Počinje tamom uma

Ta smrtna reč, ljubav

Veliča patnju

I zna otkucaj onog drugog srca

I zna koliko boli izdaja

I zna da je ljubav

Uprkos smrti

U svojoj srži

Ta posmrtna reč, ljubav

Nema gde da se sakrije

Nema gde da se vrati

Nema gde da spava

Osim u munji

u gromu

Ta tužna, otužna  reč, ljubav

mrzi preljubnike

mrzi prevarante

mrzi preljubu

i ide na sve sahrane ljubavi

ta sahranjena reč,ljubav

iz mrtvih lako ustaje

iz mrtvih šalje nadu

iz mrtvih se radja

ta najsvetlija reč, ljubav

ta jedna žena i taj jedan muškarac

u prahu vremena!

 

 

MAMA, KUPI MI JOŠ JEDNU LUTKU

 

Mama, kupi mi još jednu lutku

Kuda to beže senke od krvi i mesa

Kud odlaze traume sparušenih žena

Ujed vampira nije put do pakla

Devojčica neće da proklinje jaje

Svi mso mi u prodavnici iluzija

Mama, kupi mi bar još jednu lutku

Slika se ceri u praznom ramu

Gde su mladićevi nepristojni prsti

Pojeftinjuju ženski dodiri

Maka, kupi mi makar poslednju tatinu lutku

 

 

POBEGAO SAM U SVOJU NELJUDSKU JAZBINU

 

Pobegao sam u svoju neljudsku jazbinu

Neću sa ženama ništa da imam

Ni bog s njima ništa nema

Izdala si me propalim egom

Pitaš me koliko puta treba da umreš zbog mene

Prestao sam da se  brinem kako ti je u vazduhu

Neću da vidim posrnule ljude

Neću da vidim posrnule žene

Vekovi gorde ljubavi u tvojim očima stanuju

Zašto ih psuješ kao kočijaš

Ako ih ne psujem ja

Ne diraj  Isusa na stubu

Pilat je heroj na magarcu

Ja sam sluga tvoga umiranja

Sutra ću početi da živim za tebe

Neću sa životom ništa da imam!

 

 

I SAD TE MRZIM LJUBAVI

 

I sad te mrzim ljubavlju

To ne sme niko da vidi

Sa dečacima nema pravog sunca

Život loše miriše

Čekam da mi skineš paučinu s očiju

I pokriješ

I sad te mrzim prstima ljubavi

To ne sme niko da zna

Sa devojčicama su sve igre završene

Ljubav tužno miriše na kiši

Čekam da mi skratiš uvojke

i pleteš pletenice

i čuvaš od prezira

i sad te mrzim ljubavlju

i čekam kaznu sinovljevu

ako ne budem previše gladna svega