Poezija Dušana Dojčinovića

Poezija

Dušan Dojčinović

 

 

 

 

 

 

ZDRAVO LJUBAVI

 

Zdravo ljubavi,

ja sam preživeo,

pitam se gde si

na čijoj adresi

nisam te video…

 

Sve naše poljupce,

nevreme, odneće

a vetrovi, iz keja

vrbaka,

gasiće sveće

jer nemam sreće…

 

Samo da ne padnem

pomalo strahujem

krene i trema

jer tebe nema

ruka tvoja do moje…

 

LUD OD LJUBAVI

 

Govore,

sve o meni, loše pričaju

da sam lud,

da sam lud,

da sam lud…

 

Otrov mi,

samo u čašu

sipaju

Ja nemam kud,

ja nema kud,

ja nemam kud…

 

Posle tebe

crno nebo

crni dan

posle nas

ostao sam

tako sam..

Goreo,

zbog tvoje, i

moje ljubavi

a sad me, i

prijatelji napustili…

 

Koga ne zaboli,

nikad ne zavoli,

kažu ljudi,

i da zbog njene

ljubavi, sad ludim…

 

ODA ŽALOSTI

 

Kad krenem, nek stoje,

cvijeće, aranžmani na odru, svih boja.

Koncert za Elizu, dirke klavira, nek poje

i ti me žali jedina moja.

.

Kad krenem, sunce će sjati,

proleće kasno, i mart prohladni,

ne brini po pjesmi, će i mene znati,

i skitnice umorne, i prosjaci jadni.

.

Kad krenem, neka te probude,

grlice bijele, ta, sve je za ljude,

za našu ljubav naruči paljbu iz plotuna,

nek jeca hrid, nek plače žljuna.