Poezija Svjetlane Tvrtković Režek

Poezija

Svjetlana Tvrtković Režek

 

 

 

 

 

NE RECI NIKAD

 

Ne reci nikad
I nikom
Da si tužan i sam
Da boli i peče

Nema tada nikog
Ja to dobro znam

Moraš biti glumac
Igrati samo ulogu sreće
Vikati da si dobro
I kad bol
Svoj žar nameće

Na lice stavi masku
Ogrni se plaštom laži
Samo takav svijetu trebaš
Sve drugo više ne važi

 

 

KRVAVO-CRNO

.

Usna do krvi rasječena
Crvena je boja njena
Oko plavo
Crna masnica
Tvojom rukom vješto našminkana
Crne bisere riječima ružnim
Nižeš mi oko vrata
U kutu stojim
Žena prljava od blata
Vrat mi stežeš
Na rukama
Crna je narukvica
Trag ostavila
Vještica sam
Za sve kriva
Prkosno u oči gledam te
Mada preneražena, plaha, tiha
Puna straha
Ne dam zlotvore
Da mi sudbina bude siva
Riječi pogrdne
Riječi besramne
Ja zvijerima se divim
Tu šminku vračam ti
Ja hoću slobodno da živim

 

 

NE UBIJAJ SNOVE

.

U samoću se ogrnem
Sama se sebe stidim
Svakim tvojim udarcem
Slabića sve jasnije vidim

Ne podiži tu ruku
Ne lijeći slabosti svoje
Nisam ja rođena
Da ubijaš snove moje

Ponižena udarcem svakim
Duša mi je zgažena
Okreni se i idi
Muško budi
Ja ću ti oprostiti
Rane će zarasti
Pustit ću Bogu neka ti sudi

Krv sa usne rasječene
Neće poljuljati ponos
Zlostavljane žene
Samo tvoja podignuta ruka govori
Tu nije bilo ljubavi

Puna života nekad sam bila
Ti udarcem svakim
Lomio krila

Jednoga dana
Sve će to biti
Samo ružno sjećanje
Boljeti će i tebe
Suze jedne žene

Daleko od udaraca
Živim bolje dane
Krvi više nema
Ni mrziti ne želim
Al još skrivam svoje rane

 

 

ZAŠTO TUŽNE PJESME PIŠEŠ

.

Na prozračnom oblaku
sreća dok se čeka
Tuga zna biti lijepa

Prekretnica je ona
Tanka granica
Učitelj života

Kad najljepše procvijeta
Pokaže se njena ljepota

Tuga je dama
Bijela labudica
Vjećita sanjalica

I ne…
Nema dva lica

Očisti oči tvoje
Kapljom bisera

Suza je njena prijateljica

Išara maštom misli
Sazdana od uzavrelih titraja
Donosi more pitanja

Leti ona punih ruku
Nosi gromove
Srce što tuku

Pa kažeš dosta je više

Tuga ne ostaje dužna
Nacrta najljepši osmijeh

Sreću
Ti na dlanu ispiše

 

 

Svjetlana Tvrtković Režek, rođena je 24. 04. 1972. godine u Kutini. Završila je osnovnu i srednju školu u malom gradiću Daruvaru. U braku je, majka dvoje djece, živi u okolini Zagreba. Učesnica je takmičenja pjesnika Balkana u organizaciji POEZIJE GODINE i ovim prvim izlaskom u javnost stigla je do finala. Radovi su joj objavljeni na mnogim Facebook stranicama, sajtovima i Međunarodnoj zbirci poezije „Citat.rs“. Svoje pjesme dugi niz godina potpisuje kao ŽEVERLIN. Izdavačka kuća UG “Hrast” – Županja objavila je zbirku poezije “Ževerlin u zenim snovima”. Član je Udruženja balkanskih umjetnika.