Svjetlana Tvrtković Režek
NE RECI NIKAD
Ne reci nikad
I nikom
Da si tužan i sam
Da boli i peče
Nema tada nikog
Ja to dobro znam
Moraš biti glumac
Igrati samo ulogu sreće
Vikati da si dobro
I kad bol
Svoj žar nameće
Na lice stavi masku
Ogrni se plaštom laži
Samo takav svijetu trebaš
Sve drugo više ne važi
KRVAVO-CRNO
.
Usna do krvi rasječena
Crvena je boja njena
Oko plavo
Crna masnica
Tvojom rukom vješto našminkana
Crne bisere riječima ružnim
Nižeš mi oko vrata
U kutu stojim
Žena prljava od blata
Vrat mi stežeš
Na rukama
Crna je narukvica
Trag ostavila
Vještica sam
Za sve kriva
Prkosno u oči gledam te
Mada preneražena, plaha, tiha
Puna straha
Ne dam zlotvore
Da mi sudbina bude siva
Riječi pogrdne
Riječi besramne
Ja zvijerima se divim
Tu šminku vračam ti
Ja hoću slobodno da živim
NE UBIJAJ SNOVE
.
U samoću se ogrnem
Sama se sebe stidim
Svakim tvojim udarcem
Slabića sve jasnije vidim
Ne podiži tu ruku
Ne lijeći slabosti svoje
Nisam ja rođena
Da ubijaš snove moje
Ponižena udarcem svakim
Duša mi je zgažena
Okreni se i idi
Muško budi
Ja ću ti oprostiti
Rane će zarasti
Pustit ću Bogu neka ti sudi
Krv sa usne rasječene
Neće poljuljati ponos
Zlostavljane žene
Samo tvoja podignuta ruka govori
Tu nije bilo ljubavi
Puna života nekad sam bila
Ti udarcem svakim
Lomio krila
Jednoga dana
Sve će to biti
Samo ružno sjećanje
Boljeti će i tebe
Suze jedne žene
Daleko od udaraca
Živim bolje dane
Krvi više nema
Ni mrziti ne želim
Al još skrivam svoje rane
ZAŠTO TUŽNE PJESME PIŠEŠ
.
Na prozračnom oblaku
sreća dok se čeka
Tuga zna biti lijepa
Prekretnica je ona
Tanka granica
Učitelj života
Kad najljepše procvijeta
Pokaže se njena ljepota
Tuga je dama
Bijela labudica
Vjećita sanjalica
I ne…
Nema dva lica
Očisti oči tvoje
Kapljom bisera
Suza je njena prijateljica
Išara maštom misli
Sazdana od uzavrelih titraja
Donosi more pitanja
Leti ona punih ruku
Nosi gromove
Srce što tuku
Pa kažeš dosta je više
Tuga ne ostaje dužna
Nacrta najljepši osmijeh
Sreću
Ti na dlanu ispiše
Svjetlana Tvrtković Režek, rođena je 24. 04. 1972. godine u Kutini. Završila je osnovnu i srednju školu u malom gradiću Daruvaru. U braku je, majka dvoje djece, živi u okolini Zagreba. Učesnica je takmičenja pjesnika Balkana u organizaciji POEZIJE GODINE i ovim prvim izlaskom u javnost stigla je do finala. Radovi su joj objavljeni na mnogim Facebook stranicama, sajtovima i Međunarodnoj zbirci poezije „Citat.rs“. Svoje pjesme dugi niz godina potpisuje kao ŽEVERLIN. Izdavačka kuća UG “Hrast” – Županja objavila je zbirku poezije “Ževerlin u zenim snovima”. Član je Udruženja balkanskih umjetnika.