Franjo Matanović
ODRAZ DANAŠNJICE
gledam današnjicu
i pomalo mislim
o razlikama
od vremena Da Vincija
i Mona Lise
i onog mračnog srednjeg vijeka
kada se u prvi plan
iznosilo lice odraz
duše
na svjetlo se pozivalo
gledati današnjicu
znači gledati guzicu
i pornografsko prizivanje
na otkačenost kaos mraka
što je odraz
.
OPET ISTI
.
opet me zovu fašista
jer opet idem u crkvu
kao što su me učili
stari moji
u komunističkoj Jugoslaviji
zvali su nas
neprijatelji naroda
oni isti
jer su nam djedovi i očevi
branili dom
od najezde
branili dom i crkvu
opet isti
žele svojim glasnogovorništvom
srušiti
skloniti raspetog
Krista
uništiti
iskorijeniti čovjeka
KLASIČNI PROSJAK
neki dan vidim
na parkiralištu
uz parkirni automat
jedan klasični prosjak
i jedna mama dolazi
s povećim djetetom
te visokim glasom
govori svojemu potomku
jesam li ti rekla
da takav tip osoba
ne smiješ nikada
gledati
i to me zabolilo
NENORMALNA NORMALNOST
jedan kolega na poslu
koji se pita
je li normalno
ovo klimatsko vrijeme
vrlo neobično u zadnje vrijeme
a ne pitamo se
je li normalno
ovo naše vrijeme
sa svime što činimo
proizvodimo
ne samo u tvornicama
nego u našim srcima
u dušama našima
i izvozimo na druge
ubijajući im dušu
ubijajući im svaku nadu
ranjavajući već ranjena srca
SUPER
moje poezije
u odnosu
na velikost svijeta
su kao reklama jevtinih
super jevtinih supermarketa
zabodena u poštanski sandučić
super auto kuća
super skupih auta
reklama lidla ili in’sa u
sandučiću porschea ili ferrarija