
Izeta Radetinac djevojačko Alomerović je rođena 7. februara 1957. godine u Barama, opština Prijepolje, od 1967. godine živi u Novom Pazaru. Radi u biblioteci Državnog univerziteta u Novom Pazaru. Poeziju počela da piše i objavljuje kao učenica osmogodišnje škole. Tada je na talasima Radio Novog Pazara pročitana njena prva pjesma posvećena narodnom heroju, Pjesma Rifatu Burdževiću Trši.
Pjesme potom objavljuje u reviji Sandžak, časopisu Nur, Iranskog kulturnog centra u Beogradu, nedjeljnom listu Sandžačke novine, časopisu za društveni život i kulturu sandžačkih Bošnjaka – Bošnjačka riječ, i u knjizi Bosna i Bošnjaci, izdatoj u Njujorku. U magazinu moderne bošnjačke misli Diwan iz Luksemburga, u belgijskom Orbus Belgium, i u magazinu za kulturu, umjetnost, znanost i obrazovanje Diogen plus, takođe je objavljena poezija Izete Radetinac. Učesnik je mnogih književnih manifestacija.
Njena poezija je zastupljena u Antologiji pjesnika bošnjačkih pisaca Kosova i Sandžaka Bijel Behar, priredio Alija Džogović i Antologiji nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik, koju je priredio akademik Risto Vasilevski. Na međunarodnom konkursu za godišnju atologiju Garavi sokak, iz Inđije, od 1100 prijavljenih kandidata, pjesma Mjesec iznad Bara Izete Radetinac je zastupljena u antologiji, zajedno sa poezijom 400 odabranih autora iz cijelog svijeta.
Prva zbirka poezije Ne tražim let ptice, objavljena je u Sarajevu 2002. godine, a druga zbirka Krik sna, objavljena u Novom Pazaru 2008. godine. Treća zbirka Trag u mekoći kiša, objavljena je u Novom Pazaru 2013. godine.
U 2014-oj godini počela da piše Haiku poeziju. Na Diogen-konkursu, na temu Dečji zmaj, pohvaljen njen Haiku. Na međunarodnom konkursu: “A Hundet Gourds“, njen Haiku Djevojka… će biti objavljen u istoimenom američkom časopisu u decembru mjesecu. U Japanu na međunarodnom konkursu: International “Kusamakura Haiku Competition” za 2014. godinu, njen Haiku Starcu u luli… Grand Pri u kategoriji stranih jezika.
Haiku se piše se u 58 zemalja svijeta. Predložen je na listu UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Pišu ga japanski carevi, Herman Van Rompuy (predsjednik evropskog koncila), švedski nobelovac za književnost Tomas Transtromer, Akito Arima, nuklearni fizičar, ambasadori, književnici, pjesnici ali i “obični” ljudi. Kod haiku je najvažnija činjenica: ŽIVJETI HAIKU NAČINOM ŽIVOTA, što znači živjeti jednostavno, ne biti materijalist, i cijeli život učiti i raditi na vlastitom učenju na putu ka prosvjetljenju.
Kusamakura je jedan od veoma popularnih japanskih međunarodnih natječaja. Svake godine dijeli se 3o nagrada plus Grand Prix. Od toga deset je drugih a dvadeset trećih nagrada. Koliko se zna, Grand Prix, to jest prva nagrada za Haiku poeziju, prvi put je u Srbiji dodijeljena 2001. godine, dobio je Predrag Peđa Sireta. Drugih i trećih nagrada je bilo više.
Nagrađena pjesma:
Starcu u lulidogorijeva zapadvijek se gasi
MOLITVA
.
Nebesima gorjela je iznutrica
kao da se čelik u njoj kalio
a sve mi kroz san otkosi prostrti
Svevišnji, kako, strah da odagnam
riječima pitomim molitvu da izgovorim.
.
Bože olakšaj a ne otežaj
Bože završi sa dobrim
Amin.
.
(Ne tražim let ptice)
.
ETO I MOJE SJEME PROKLIJA
.
U zanosu čežnje
odsutnost praznih očiju
kao doba surove suše
poslije izlivenih kiša
kad se nalakti na zemlju
sve se u san pretvorilo.
.
Moć pronicanja
neraskidiva postojanost
zbog svih vozova
što prođoše bez mene
čvrsto sam ubijeđena
da ću čekati do kraja.
.
Kroz sva žitopolja
kitnjastih praskozorja
svijetleće brdo sam vidjela
sa koje li je strane svijeta
doletjela ptica sumnje
eto i moje sjeme proklija.
.
(Ne tražim let ptice)
.
U GLUHOJ NOĆI
.
U gluhoj noći
moja bi nesanica
trag da ti ispije.
Pod mjesečinom
na dugom putu
osvoji me hlad.
Mladosti moja krotka
u tami zalutala
sreli smo se tad.
.
Ovaj ludi svijet
sve mi više liči
na mravinjak bez krova.
Dotle dokle je duša takla
svaki korak je
neodmjereni nivo bola.
.
Bože kako je neosjetno
Prošlost prostrujala pored nas.
.
(Ne tražim let ptice)
.
NOĆAS SAM DOBILA KRILA
.
U noći gluhih odjeka
tonu lagano stare sjete
nagoveštaj novih momenata.
.
Usnula livada
Djevojka nešišane kose
čeka svog kosača.
.
Odčekah vrijeme
da dospavam tišinu
nebeskih kapljica.
.
Napuniše se vjetrovi
noćnog baleta
ode orkestar u susret zori.
.
Noćas sam dobila krila
hvala Mjesecu na pomoći
ne tražim više uporište u sebi.
.
(Ne tražim let ptice)
.
BOJIM SE
.
Bojim se da ne proradi
novi vulkan u mojoj glavi
tihe eksplozije proizvešće
niz prstenova oko Mjeseca
ljudi će se i dalje
ravnodušno povlačiti
u pukotine svoje samovolje.
.
Na obale svijeta
izlivaju se rijeke nemirnog toka
tijesnim tunelima kosmosa
neće biti izdanaka sunca
usplahirenost novog gubitnika
za svjedoke poslednjeg čina.
.
(Ne tražim let ptice)
.
POEZIJA JE DIO MENE
.
Osjećam dodir jutra
u koracima mehku rimu
dozvanih sjećanja iz sna
davno složenog
u zavjetrini djetinjstva mog.
.
Ko remeti realnost
u praznom prostoru za shvatanje
kako li ne otupjeh na ljepotu riječi
kao sav ostali svijet oko mene.
.
Hiljadu života da mi je
u svakom bi poezija bila dio mene
a ono jagnje umilno
kroz pjesmu da mi bleji.
.
(Ne tražim let ptice)
.
U DUŠI JE VEĆ OJESENILO
.
O Bože zar je ojesenilo
a ja na prekretnici
neodlučna
zbog modrih sjenki
još uvijek pratim trag Mjeseca
i dunja u mojoj bašti
pod prozorom
već je prezrela.
.
Znam da su zvijezde zbunjene
drugi su krivi
nije dovoljno to
što možeš biti žetva
u gladnoj godini
a ja nalik pauku
što snove snuje
od bijele potke tkam istinu.
.
Mjesto koje tražim
može biti u njedrima jablanova
ne nije zbog visine
ona me ne očarava
to je zbog vrline
i vjetrovih svraćanja
slabost za kojom bih se otisnula.
.
Kroz noć mrklu
da zvijezde sijem
moćnici bi kišama nebo isprali
izlazak pod suncem nije moguć
dok čekah svoje vrijeme
u duši je već ojesenilo.
.
(Ne tražim let ptice)
.
PROLJEĆE
.
Noću trave čežnjom dišu
iz krošnji izlijeću uzdasi vreli
eh da smo leptiri bijeli
svijet bi u maju preletjeli.
.
Bože opoji me dahom proljeća
da se ne probudim.
.
(Ne tražim let ptice)
.
OKTOBAR U PLAMENU
.
Gle
Oktobar u plamenu.
Na horizontu
žitne njive zaboravljene
galopiraju na vjetru.
.
Samo da ne zaspu vjetrnjače
Bože,
otvori im krila u snu.
.
(Krik sna)
.
MJESEC IZNAD BARA
.
Čuvala majka
u naćvama krug metanice
taj mali Mjesec iznad Lužina
obraz da osvijetli
ako putnika nanese
Limska dolina.
.
Sa sabahom
mete žeđ naših očiju.
U snu lomimo obronke Borikovca,
pjetlovi nam snove raspršuju,
krijemo noge ispod ponjavica.
.
Bosonogi pregazismo Lim,
prhnu jato preko doline.
Naćve i stap
daleka su okućnica,
a metanica
još je tamo kažu,
svake noći se vine
iznad Barskog roga i Gradine.
.
(Krik sna)
.
MILO MOJE
.
Kao ratar
okalemih zračak sunca
u sred planine
da raste,
da mi grije godine.
Milo moje.
.
Nemirni letač
osnaženih krila,
dunja s proljeća u beharu
željama vidike prestiže,
u kosi mu mirišu vjetrovi sa juga.
.
Kao nabujala rijeka
što mulj u bistro more odnosi
zapadom bi hodio
Istoku kapije jutrom da otvara,
zvjezdopolje mu izdancima sunca
rascvjetava.
.
Milo moje,
ti jedini živote moj,
lane umilno
s kopitima jelena.
.
Bože,
podari mu staze ruzmarina.
.
(Krik sna)
.
O, DUŠO MOJA
.
Tonu žutopjegi daždevnjaci
u suri beskraj polja.
Noć ravnodušna bolničarka
spušta bijeli čaršaf
preko ranjene zemlje.
.
Truhla masa svijeta
pohotno kuša
još jedan obrok kurbana,
koji bi u stravičnom hropcu
odgrizao i glavu zmije.
.
O, dušo moja,
ne daj se trovati
gledaj kroz moje oči
mržnja je zamka za umobolne.
.
(Krik sna)
.
TRAG U MEHKOĆI KIŠA
.
Onoga ljeta
Kad rahmetli babo odluči
Da napustimo naše ognjište,
Odvaljeno parče neba,
Pustismo niz Lim
Kao brod nade
Do pristaništa da stignemo.
.
Ponijesmo haljinke na sebi,
Uza se prtene ponjave i drvenu siniju,
Plehane sahane pune zemlje iz Lunjevca
Umjesto mlijekom.
.
Oči su lile zelenom rosom
Bukovog lišća sa Šindavca
Po kojem još i danas brode gusenice
Djetinjstva mog.
.
Preko ogoljenog strništa,
Odavno su volujska kola prošla
Natovarena zavežljajima.
Sa vrletnih plotova
Pokupismo kožu naših stopala.
Kad god vidim da dijete pojuri leptira,
Ja ću se sjetiti
Da postoji dubok trag
U mehkoći kiša.
.
Svici su zaboravili svoje fenjere
U prvim rukovetima lanjskog ljeta,
A možda su i ptice
Negdje uz put izgubile sjemena
U noćne tmine.
O kako proljeće divno svira na harfi,
Ljeto naviljke života slaže,
Još da vidim žita u klasju,
Tada ću znati
Da je ono parče neba doplovilo
U život moj.
.
(Trag u mekoći kiša)
.
JEZERO GAZIVODE
.
Mjesečina mu kipi niz lice,
Žitno polje plovi niz staklenu površinu,
Starčevićki kosač hrve se u snu
Sa prezrelom livadom niz padinu.
.
Sa Poda psi laju na Mjesec.
Pod krpenim krovom dosanjavamo tišinu.
U novim kišama brige potapamo
I uznemireni huk šume niz dolinu.
.
Orkestar kreketuša svira novu simfoniju,
Podiže vjetar sivu zavjesu od maslina,
Konjica vrana nosi baklju da raspali sunce
U tu čast galeb ispusti još jedan krik.
.
Pozdrav novom danu za svoju ljepšu polovinu.
.
(Trag u mekoći kiša)
.
SABUR
.
Ne dao ti Bog
Da otupiš
Da ne mariš.
.
Ne dao ti Bog
Da mariš
Da krvariš.
.
Uči da držiš ravnotežu.
.
(Trag u mekoći kiša)
.
SANDŽAK
.
Tamo gdje rumena zora cikti,
Horizont gori kao buktinja
Od davnina,
prije nego smo se i rodili,
Tamo postoji zemlja,
Zemlja vrleti i dobrih ljudi-
Sandžak “ljuti”,
Gruda zemlje mojih pradjedova.
.
Tu su zime kroz vijekove
Oštrile svoje zube:
Sa Pešteri preko Pometenika,
Do Zlatara preko Jadovnika,
Kroz bespuća, preko modrog Lima,
Limskih brda i limskih nizina.
.
Kad jednom ojuži
S vjetrovima otuži.
Hladno proljeće najavi buđenje,
Uzburka krv kroz damare,
Preora sandžačka brda i dolove.
U dobu ledenih kiša
Sačuvati svoje parče neba.
U nejasnom pameti,
U nesigurnom hrabrosti treba.
.
U junaka srce,
Kažu, ne kuca već bije.
Sred šehera pazarske čaršije
U amanet nam preci
Hamajliju ostaviše
Da nas nepogode zaobilaze,
Da dosanjamo svoje linije na tapiji
Iz mahala ezani da vihore,
Hej, Pazaru i tvoje džamije,
Raznobojne cvjetne avlije.
.
Amanet, da se ne zaboravi,
Tu gdje si rođen, sine,
Gdje zdrava žita u oku talasaju
Tu se korijeni tvoji prepliću i jačaju.
U zelenim poljima naših pokoljenja
Neka se vazda
Nova djetinjstva gnijezde.
.
(Trag u mekoći kiša)
.