Poezija Izete Radetinac

Izeta Radetinac djevojačko Alomerović je rođena 7. februara 1957. godine u Barama, opština Prijepolje, od 1967. godine živi u Novom Pazaru. Radi u biblioteci Državnog univerziteta u Novom Pazaru. Poeziju počela da piše i objavljuje kao učenica osmogodišnje škole. Tada je na talasima Radio Novog Pazara pročitana njena prva pjesma posvećena narodnom heroju, Pjesma Rifatu Burdževiću Trši.

Pjesme potom objavljuje u reviji Sandžak, časopisu Nur, Iranskog kulturnog centra u Beogradu, nedjeljnom listu Sandžačke novine, časopisu za društveni život i kulturu sandžačkih Bošnjaka – Bošnjačka riječ, i u knjizi Bosna i Bošnjaci, izdatoj u Njujorku. U magazinu moderne bošnjačke misli Diwan iz Luksemburga, u belgijskom Orbus Belgium, i u magazinu za kulturu, umjetnost, znanost i obrazovanje Diogen plus, takođe je objavljena  poezija Izete Radetinac. Učesnik je mnogih književnih manifestacija.

Njena poezija je zastupljena  u Antologiji pjesnika bošnjačkih pisaca Kosova i Sandžaka Bijel Behar, priredio Alija Džogović i Antologiji nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik, koju je priredio akademik Risto Vasilevski. Na međunarodnom konkursu za godišnju atologiju Garavi sokak, iz Inđije, od 1100 prijavljenih kandidata, pjesma Mjesec iznad Bara Izete Radetinac je zastupljena u antologiji, zajedno sa poezijom 400 odabranih autora iz cijelog svijeta.

Prva zbirka poezije Ne tražim let ptice, objavljena je u Sarajevu 2002. godine, a druga zbirka Krik sna, objavljena u Novom Pazaru 2008. godine. Treća zbirka Trag u mekoći kiša, objavljena je u Novom Pazaru 2013. godine.

U 2014-oj godini počela da  piše Haiku poeziju. Na Diogen-konkursu, na temu Dečji zmaj, pohvaljen njen Haiku.  Na međunarodnom konkursu: “A Hundet Gourds“, njen Haiku Djevojka… će biti objavljen u istoimenom američkom časopisu u decembru mjesecu. U Japanu na međunarodnom konkursu: International “Kusamakura Haiku Competition” za 2014. godinu, njen Haiku Starcu u luli… Grand Pri u kategoriji stranih jezika.

Haiku se piše se u 58 zemalja svijeta. Predložen je na listu UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Pišu ga japanski carevi, Herman Van Rompuy (predsjednik evropskog koncila), švedski nobelovac za književnost Tomas Transtromer, Akito Arima, nuklearni fizičar, ambasadori, književnici, pjesnici ali i “obični” ljudi.  Kod haiku je najvažnija činjenica:  ŽIVJETI HAIKU NAČINOM ŽIVOTA, što znači živjeti jednostavno, ne biti materijalist, i cijeli život učiti i raditi na vlastitom učenju na putu ka prosvjetljenju.

Kusamakura je jedan od veoma popularnih japanskih međunarodnih natječaja.  Svake godine dijeli se 3o nagrada plus Grand Prix. Od toga deset je drugih a dvadeset trećih nagrada. Koliko se zna, Grand Prix, to jest prva nagrada za Haiku poeziju, prvi put je u Srbiji dodijeljena 2001. godine, dobio je Predrag Peđa Sireta. Drugih i trećih nagrada je bilo više.

Nagrađena pjesma:

 

 

MOLITVA

.

Nebesima gorjela je iznutrica

kao da se čelik u njoj kalio

a sve mi kroz san otkosi prostrti

Svevišnji, kako, strah da odagnam

riječima pitomim molitvu da izgovorim.

.

Bože olakšaj a ne otežaj

Bože završi sa dobrim

Amin.

.

(Ne tražim let ptice)

.

ETO I MOJE SJEME PROKLIJA

.

U zanosu čežnje

odsutnost praznih očiju

kao doba surove suše

poslije izlivenih kiša

kad se nalakti na zemlju

sve se u san pretvorilo.

.

Moć pronicanja

neraskidiva postojanost

zbog svih vozova

što prođoše bez mene

čvrsto sam ubijeđena

da ću čekati do kraja.

.

Kroz sva žitopolja

kitnjastih praskozorja

svijetleće brdo sam vidjela

sa koje li je strane svijeta

doletjela ptica sumnje

eto i moje sjeme proklija.

.

(Ne tražim let ptice)

.

U GLUHOJ NOĆI

.

U gluhoj noći

moja bi nesanica

trag da ti ispije.

Pod mjesečinom

na dugom putu

osvoji me hlad.

Mladosti moja krotka

u tami zalutala

sreli smo se tad.

.

Ovaj ludi svijet

sve mi više liči

na mravinjak bez krova.

Dotle dokle je duša takla

svaki korak je

neodmjereni nivo bola.

.

Bože kako je neosjetno

Prošlost prostrujala pored nas.

.

(Ne tražim let ptice)

.

NOĆAS SAM DOBILA KRILA

.

U noći gluhih odjeka

tonu lagano stare sjete

nagoveštaj novih momenata.

.

Usnula livada

Djevojka nešišane kose

čeka svog kosača.

.

Odčekah vrijeme

da dospavam tišinu

nebeskih kapljica.

.

Napuniše se vjetrovi

noćnog baleta

ode orkestar u susret zori.

.

Noćas sam dobila krila

hvala Mjesecu na pomoći

ne tražim više uporište u sebi.

.

(Ne tražim let ptice) 

.

BOJIM SE

.

Bojim se da ne proradi

novi vulkan u mojoj glavi

tihe eksplozije proizvešće

niz prstenova oko Mjeseca

ljudi će se i dalje

ravnodušno povlačiti

u pukotine svoje samovolje.

.

Na obale svijeta

izlivaju se rijeke nemirnog toka

tijesnim tunelima kosmosa

neće biti izdanaka sunca

usplahirenost novog gubitnika

za svjedoke poslednjeg čina.

.

(Ne tražim let ptice)

.

POEZIJA JE DIO MENE

.

Osjećam dodir jutra

u koracima mehku rimu

dozvanih sjećanja iz sna

davno složenog

u zavjetrini djetinjstva mog.

.

Ko remeti realnost

u praznom prostoru za shvatanje

kako li ne otupjeh na ljepotu riječi

kao sav ostali svijet oko mene.

.

Hiljadu života da mi je

u svakom bi poezija bila dio mene

a ono jagnje umilno

kroz pjesmu da mi bleji.

.

(Ne tražim let ptice)

.

U DUŠI JE VEĆ OJESENILO

.

O Bože zar je ojesenilo

a ja na prekretnici

neodlučna

zbog modrih sjenki

još uvijek pratim trag Mjeseca

i dunja u mojoj bašti

pod prozorom

već je prezrela.

.

Znam da su zvijezde zbunjene

drugi su krivi

nije dovoljno to

što možeš biti žetva

u gladnoj godini

a ja nalik pauku

što snove snuje

od bijele potke tkam istinu.

.

Mjesto koje tražim

može biti u njedrima jablanova

ne nije zbog visine

ona me ne očarava

to je zbog vrline

i vjetrovih svraćanja

slabost za kojom bih se otisnula.

.

Kroz noć mrklu

da zvijezde sijem

moćnici bi kišama nebo isprali

izlazak pod suncem nije moguć

dok čekah svoje vrijeme

u duši je već ojesenilo.

.

(Ne tražim let ptice)

.

PROLJEĆE

.

Noću trave čežnjom dišu

iz krošnji izlijeću uzdasi vreli

eh da smo leptiri bijeli

svijet bi u maju preletjeli.

.

Bože opoji me dahom proljeća

da se ne probudim.

.

(Ne tražim let ptice) 

.

OKTOBAR U PLAMENU

.

Gle

Oktobar  u plamenu.

Na horizontu

žitne njive zaboravljene

galopiraju na vjetru.

.

Samo da ne zaspu vjetrnjače

Bože,

otvori im krila u snu.

.

(Krik sna)

.

MJESEC IZNAD BARA

.

Čuvala majka

u naćvama krug metanice

taj mali Mjesec iznad Lužina

obraz da osvijetli

ako putnika nanese

Limska dolina.

.

Sa sabahom

mete žeđ naših očiju.

U snu lomimo obronke Borikovca,

pjetlovi nam snove raspršuju,

krijemo noge ispod ponjavica.

.

Bosonogi pregazismo Lim,

prhnu jato preko doline.

Naćve i stap

daleka su okućnica,

a metanica

još je tamo kažu,

svake noći se vine

iznad Barskog roga i Gradine.

.

(Krik sna)

.

MILO MOJE

.

Kao ratar

okalemih zračak sunca

u sred planine

da raste,

da mi grije godine.

Milo moje.

.

Nemirni letač

osnaženih krila,

dunja s proljeća u beharu

željama vidike prestiže,

u kosi mu mirišu vjetrovi sa juga.

.

Kao nabujala rijeka

što mulj u bistro more odnosi

zapadom bi hodio

Istoku kapije jutrom da otvara,

zvjezdopolje mu izdancima sunca

rascvjetava.

.

Milo moje,

ti jedini živote moj,

lane umilno

s kopitima jelena.

.

Bože,

podari mu staze ruzmarina.

.

(Krik sna)

.

O, DUŠO MOJA

.

Tonu žutopjegi daždevnjaci

u suri beskraj polja.

Noć ravnodušna bolničarka

spušta bijeli čaršaf

preko ranjene zemlje.

.

Truhla masa svijeta

pohotno kuša

još jedan obrok kurbana,

koji bi u stravičnom hropcu

odgrizao i glavu zmije.

.

O, dušo moja,

ne daj se trovati

gledaj kroz moje oči

mržnja je zamka za umobolne.

.

(Krik sna)

.

TRAG U MEHKOĆI KIŠA

.

Onoga ljeta

Kad rahmetli babo odluči

Da napustimo naše ognjište,

Odvaljeno parče neba,

Pustismo niz Lim

Kao brod nade

Do pristaništa da  stignemo.

.

Ponijesmo haljinke na sebi,

Uza se prtene ponjave i drvenu siniju,

Plehane sahane pune zemlje  iz Lunjevca

Umjesto mlijekom.

.

Oči su lile zelenom rosom

Bukovog lišća sa Šindavca

Po kojem još i danas brode gusenice

Djetinjstva mog.

.

Preko ogoljenog strništa,

Odavno su volujska kola prošla

Natovarena zavežljajima.

Sa vrletnih plotova

Pokupismo kožu naših stopala.

Kad god vidim da dijete pojuri leptira,

Ja ću se sjetiti

Da postoji dubok trag

U mehkoći kiša.

.

Svici su zaboravili svoje fenjere

U prvim rukovetima lanjskog ljeta,

A možda su i ptice

Negdje uz put izgubile sjemena

U noćne tmine.

O  kako proljeće divno svira na harfi,

Ljeto naviljke života slaže,

Još da vidim žita u klasju,

Tada ću znati

Da je ono parče neba doplovilo

U život moj.

.

(Trag u mekoći kiša)

.

JEZERO GAZIVODE

.

Mjesečina mu kipi niz lice,

Žitno polje plovi niz staklenu površinu,

Starčevićki kosač hrve se u snu

Sa prezrelom livadom niz padinu.

.

Sa Poda psi laju na Mjesec.

Pod krpenim krovom dosanjavamo tišinu.

U novim kišama brige potapamo

I uznemireni huk šume niz dolinu.

.

Orkestar kreketuša svira novu simfoniju,

Podiže vjetar sivu zavjesu od maslina,

Konjica vrana nosi baklju da raspali sunce

U tu čast galeb ispusti još jedan krik.

.

Pozdrav novom danu za svoju ljepšu polovinu.

.

(Trag u mekoći kiša)

.

SABUR

.

Ne dao ti Bog

Da otupiš

Da ne mariš.

.

Ne dao ti Bog

Da mariš

Da krvariš.

.

Uči da držiš ravnotežu.

.

(Trag u mekoći kiša)

.

SANDŽAK

.

Tamo gdje rumena zora cikti,

Horizont gori kao buktinja

Od davnina,

prije nego smo se i rodili,

Tamo postoji zemlja,

Zemlja vrleti i dobrih ljudi-

Sandžak “ljuti”,

Gruda zemlje mojih pradjedova.

.

Tu su zime kroz vijekove

Oštrile svoje zube:

Sa Pešteri preko Pometenika,

Do  Zlatara preko Jadovnika,

Kroz bespuća, preko modrog Lima,

Limskih brda i limskih nizina.

.

Kad jednom ojuži

S vjetrovima  otuži.

Hladno proljeće najavi buđenje,

Uzburka krv kroz damare,

Preora sandžačka brda i dolove.

U dobu ledenih kiša

Sačuvati svoje parče neba.

U nejasnom pameti,

U nesigurnom hrabrosti treba.

.

U junaka srce,

Kažu,  ne kuca već bije.

Sred šehera pazarske čaršije

U amanet nam   preci

Hamajliju ostaviše

Da nas nepogode zaobilaze,

Da dosanjamo svoje linije na tapiji

Iz mahala ezani da vihore,

Hej,  Pazaru i tvoje džamije,

Raznobojne cvjetne avlije.

.

Amanet,  da se ne zaboravi,

Tu gdje si rođen, sine,

Gdje zdrava žita u oku talasaju

Tu se korijeni tvoji prepliću i jačaju.

U zelenim poljima naših pokoljenja

Neka se vazda

Nova djetinjstva gnijezde.

.

(Trag u mekoći kiša)

.