Jadranka Bjedov
SILA SE BOŽJA U SLABOSTI PROJAVLJUJE
.
Slabosti
Deo si sastava
Mog
Krv koja kola
Pod mekotom
Obličja okruglog
Udišem te kao
Nemoć
Izdišem kao
Vazduh
U kome je
Sile Božje
Moć
.
BLAGOSLOVENA TIŠINA
.
Bezimena
Sveimena
Taština
Postaje
Bezvremena
Svevremena
Niština
Seče na pola
Blagoslovena
Tišina
Razbija
Staro ogledalo
Nigdina
Lomi ruke
Udarcem nemoći
Ništi
Nemuštu nemuškost
.
REČI
.
Kao teški
Pokrivač
Pod kojim se
Ne može disati
Reči
Izlizane
Nedostojne
Nepodnošljivo
Noćas
Grebu i muče
Ujutru tražim
Onaj novi mekši
Porozniji plašt
Tako olako
Odbačen
Juče
.
NE DAJ SE STRAHU
.
Gledaj teskobu
Pravo u oči
Ne gutaj grlom
U stomak
Poješće te
Ako iznenada
Na tebe skoči
Divlja zver
U vezi sa tvojim
Strahom te koči
Pomeri se
Ne boj se
Iz tesnog kalupa
Iskoči
.
POZLATA
.
Zlatom sam
Bojila sebe i
Sve oko sebe,
sijalo je
jače od sunca,
blještalo,
zaslepljivalo,
činilo se da je sve
kristalno jasno.
Ponekad sam se
čudila, kako to
ne vide svi,
gde im je
očinji vid?
Zapravo, slepe su
bile moje oči,
kojima bleska
lažnog zlata
ne beše dosta.
Shvatih to, kad mi
na dlanovima
samo jeftina
pozlata osta.
.
REČ
.
Reč po reč
izreka,
teče kao reka,
dan za danom
zagađenija i
mutnija.
Ljudski lik
u njoj se vise
ne prepoznaje,
originalnog Narcisa
više nema,
ne postoji dovoljno
bistra reka za njega.
Ovi današnji
svoje bližnje
koriste kao
ogledala,
ne tražeći u
njihovim očima
ništa više, osim
sopstvenog odraza
kao u staklima na
retrovizoru automobila.
Reč je postala alatka za
uvrtanje i izvrtanje istine,
kako je kome drago.
Iskrivljena
Iscrpljena
Od raznoraznih
apokaliptičnih jahača
izmučena,
bez duše i snage da
sobom ovlada.
.
IZMEĐU NAS
.
Daljina je
Ponekad spas
Da za nas
Zadržimo
Lepo i dobro
Između nas
Od čega ništa
Ne bi ostalo
Brzo bi propalo
Da se nije
Blizini otelo