Julije Jelaski
IZA ZATVORENIH ŠKURA
Ljubit ću te iza zatvorenih škura
Dok tuče jugo i svira bura
Fortuna juga, brodi u porat
I godine su proletile
zazviždale….
A ti još čekaš me
da ti se vratin
sa puta svoga!
Znam teško ti je
jer su ti najbolje
godine prošle u
čekanju čovika
da se vrati s dalekih mora
Ruke ti žuljave, bore
nabrazdale,
a more ti kožu
nije isušilo
I mladost svoju
a koju
čuvaš samo
za me….
Ako te ne uberem
ostati ćeš
samo
uspomena,
Kameni cvit
iza zatvorenih
škura
MLIJEČNIM STAZAMA PROSTRTI
Kad se nebo otvori
i zvijezde zasjaje svoj put
tad čovjek nađe svoju ljubav
I u njedra je skrije
da u njemu
kao sunce sije
da se s njime
kao dijete
smije
i
da
zamre
plač
težak kao drač
jer svjetlo je
britak um čovjekov
što za mir svoj radi
na potenciju entu
Život
kao slap
se vije
NA SUNCU IZGUBLJENA MORA
Na suncu izgubljena mora
tvoja kosa sja
a tvoje lice zrači
dok me gledaš očima
zaljubljene žene
Odlazim među svemir
sa ovoga svijeta
kao faca kamena
ovih ovdje u kamenu
zarobljenih duša
napuštam taj raj
i prepuštam se zaboravu
i jesenjem lišću
u treptaju mora
PUTNIK KROZ NEBESKA VRATA
Tko će izbrisati ljubav
sa mojih usana
iz mog srca
svjetlost ugasiti
i tugu iz tvog oka
spasiti
što me više nemaš,
korake sa splitske rive,
šutnju dioklecijanovih
podruma,
nevinost držanja
za ruke
i radosna
nasmijana druženja
s tobom
tko može
zaboravit šaputanja
jastuka i tajne tvojih uzdaha
(skraćena verzija)
U SVETOSTI SRCA
U svetosti srca
zapali svijeću
za boli koje ne prolaze
za mir u duši
snove mi ne briši
Jer se njima ogrnem
kad me napadne samoća
