Marica Behtan Cecelja
IMA NEŠTO
Priča je sagorjela u plamenu svjeće
ima nešto što te treba
ima nešto što te neće
Srcem si mi nakratko zagospodario
i sada krvarimo
pusti da odvojeno
ostarimo
Samo pronicanje u nas širi horizonte
ponekad te vidim u krošnji drveća
u procvaloj ruži… u nekom sutonu
tek napisanoj pjesmi
trčim za tobom tražim mir duši nepoznatim ulicama
bez adrese… želim da odeš i ostaneš
predajem ti sve moje šutnje
suze, uspjehe i nadanja… vidim sve dobre i loše strane
Nestajem u priči o nama
dotičem sjajne blistave zvjezde
sama, sama…
A bili smo jedno…
tako blizu, tako svoji
tako jaki, zajedno
dok nas nebo ne razdvoji
Sve one haljine rasti i tuga i satovi prolaznosti
su se pretvorili u običan
površno bačen pogled na naš profil
mimoišli su se svjetovi i naše godine
samo ti bježi od mene bježi nemoj stati
a kad ti dojadi bježanje
ti se vrati.
Potrošila sam osjećaje i sve tuge dotakla
isplakala odlazeći suze od stakla
Ima nešto od nas jače
ima nešto od nas veče
ima dušu koja plače
ima nešto što te neće…
KORACI
sve mi se čini kao da smo koraci i ja vječno sami
praznih sjena nestajemo u tami
i vječnom suncu žele te poderane cipele
crne, crvene i bijele
procvale s proljeća gradom
s laticama trešnjina cvjeta
posute nadom žure u bolje sutra
izgubljene u jeki bučnih ulica
s cvrkutom ptica
nestaju u tami
poput mračnih sjena
i sve mi se čini da smo koraci i ja sami
i da nikog osim nas nema
LJUBAV NISAM ODALA
ne bojim se za tebe više
što gubim te s kapima kiše
ni tuge lažne sanjive
što isplaču oči ranjive
već bojim se tvoje istine
što prokleto lažna je
iz glave svoje izbi me
iako ljubav snažna je
još čitam stare poruke
tvoj smjeh je tako umjetan
i držimo se za ruke
samo ti si sretan
nisi me dušo volio
koliko sam htjela
sve što si govorio
nisam zavoljela
nikad te nisam shvatila
nikada varala, nikad se nisam vratila
vatre su u nama gorjele
hladno sam se pretvarala
padaju zvjezde noću
u želji sam suze prodala
prokockala samoću
al ljubav nisam odala
NE RANJAVAJ STIHOVE SAMOĆE
Klekla sam pred samom sobom
o koliko priviđenja
istkala čipke čarobne
duševnog pomirenja
Ponjela torbe pune straha
na put nespokoja
bez predrasuda kažem zbogom-ljubavi moja…
Ne sudi mi sudbino
ja samo štitim oklope bola
ja samo skrivam tragove zla
ja samo želim biti svoja
ja samo želim biti ja
Pozdravi moju hrabrost
kojom me ogrnulo svjetlo predgrađa
o nedodirljivi pozdravljam tebe
izađi iz magle,skriven iza breze
izađi iz sebe.. i ja izlazim iz loše veze
Ne nudi mi zabranjeno voće
ne ranjavaj stihove samoće,
ne obećavaj da ćeš me oženiti
ne laži da ćeš se promjeniti…
pred vijugavim tragovima požude
pred vratima rastanka i osude
prekasno si ogolio i otvorio dušu
ne nudi mi zabranjeno voće
ne ranjavaj stihove samoće
ne budi me iz sna…
O PREVRTLJIVI VELEGRADE
gdje ste kreposni spavači blaženo
vam tijelo,o gdje ste sada
mudraci jutra vas bude i svjetla velegrada
navucite svečano odjelo
oživite iznutra ljude
gdje su zapele siluete… i lažni sjaj
što se nevidljive danom provlače
gdje spava slatki osjećaj nepoznat za nas
gdje ste svjetiljke tame
danas?
neobično običnom ruke pruža
kaju se pred svima trn i ruža
nemoćno se suprostavlja ukletom kriku
nitko ne ostavlja pravu sliku
iskrivljena ogledala mjenjaju oblike
mršavi i debeli ne postoje
svi su nekako otprilike
ono što oko poreklo je
gdje su kreposne žene što im postupke važu
oči pokvarene
što po potrebi lažu
gdje se skrivaju svjetla moje nade
u kapima vode spavaju
o prevrtljivi velegrade
tvoji se ljudi poigravaju
Marica Behtan Cecelja rođena 1960. godine. Živi u Ivanić Grad u Hrvatskoj.
Napisala zbirki poezije: Nikog ne krivim, Smjehom plači suzama se smješi, Sjene života, Izazov a petu zbirku Obrisi objavila u elektronskom obliku na Digitalne-knjige.com.
Zastupljena u više zajedničkih zbirki poezije a 2004. pjesma Pjesnik objavljena joj je u zbirku Erato. Neke pjesame su joj uglazbljene, nastupila u bezbroj radio emisija za pjesnike i u nekoliko TV emisija.
Istaknuta slika: http://www.besplatne-slike.net/biljke/lisce-listovi/slides/vodene-i-rosne-kapi-na-listu.html