Martina Rimbaldo
Živi i radi u Hrvatskoj, piše poeziju na Hrvatskom i Engleskom jeziku. Njeni poetski radovi objavljeni su u nekim inozemnim časopisima poput Nightingale & Sparrow, Oddball Magazine, The sage cigarette magazine, Thruly.you, Spillwords.com. Ponders Savant blog, The StreetLight press. Njeni fotografski /umjetnički radovi objavljeni su u časopisima The antiheroin chic, Bleached Butterfly, blogu Royal Rose magazina i u časopisu Nightingale & Sparrow. U slobodno vrijeme voli čitati, slikati, crtati.
SIMBOLI ZLA
Ljepota ne može postojati bez ružnoće.
Ljepota dolazi s tragedijom.
Prelijepo mjesto postaje, mjesto zločina.
Prelijepi ljudi, postaju žrtve.
Prelijepi cvjetovi, postaju simbolima zla…
ZAŠTO? ZBOG ČOVJEKA!
Smrt nosi lice sreće
dok pogrebna povorka mrtvačka kola pokreće.
Drveni, izrezbareni pokrov tvog lijesa, skriva tajnu tvog tjelesa.
Blijeda, otvrdnuta, skulptura ti si, što si nekada bila više nisi.
Smrt krije lice sreće
Gle! Crkveno zvono sada zvoni žešće.
Prema grobu vjetar nosi uvelo lišće i cvijeće.
Svilena, ljubičasta tkanina nabore skriva
Što ispod crne halje, od sjaja u tamu se preliva.
Ni lakirane cipele tvoje, nikada zemljom kročile nisu,
kao da tvoje posljednje počivalište, čekale su.
Smrt ima lice sreće
Kada smrtni kostim istruli,
kada, smrt, kožu i meso sa svakog trupla oguli,
tada će kosti otkriti tajnu svoju, što za života mi vidjeli nismo,
jer bijaše skriveno, mrštenjem i izrazima.
Čovjekove kosti na mjestu lubanje, uvijek se smiješe.
NA MJESTU ZUBI ČOVJEK SE VJEČNO SMIJE!
SMRT NOSI LICE SREĆE!
KADA TAMA …
Kada tama stade otapati svijetlo, kompaktnost i konzistencija objekata u
našem okruženju, svedu se na minimalne, zamagljene obrise.
Izobličuje zamišljene poglede na horizontu, uronjene u utrobu ironije.
Napastima, kušnjama, crnim, zlim slutnjama, bombardira arhitekturu naše istupljene savjesti.
Noć tako postaje, glasnica zla i službenica grijeha.
Ono, od čega po danu, spretno izmičemo, budi nas iz sna, i predaje nas lucidnim noćnim morama.
I opet …ponovno kolotur se okreće.
Zasvagda ga život naš, pokreće.
CRNA VODA
Može li crna voda kročiti unutar bistre vode bez da ju zaprlja, bez ostavljanja tragova?
Kao što i prljava voda čisti, tako i mi, unatoč nesavršenostima
možemo donijeti čistoću, nevinost, svijetlo u tuđe živote.