Melisa Kadrić rođena 15. 03. 1996. godine u Augsburgu u Njemačkoj. Boravila u Njemačkoj 5 godina i spoznala Njemački jezik.
Sada živi u Lukavcu u Bosni i Hercegovini i pohađa ”Gimnaziju Lukavac” odličnim uspjehom. Trenutno je maturant. Bavi se pisanjem poezije od svoje 12 godine.
Dobitnica nagrada na:
– 8. Lukavačkom konkursu poezije i proze, Bosna i Hercegovina (osvojeno 2 mjesto, poezija)
– 9. Lukavačkom konkursku poezije i proze, Bosna i Hercegovina (osvojeno 3 mjesto, poezija)
– 4. Međunarodni festival poezije i proze MAGDA SIMIN, Novi Sad (osvojeno 2 mjesto, poezija)
– 5. Međunarodni festival poezije i proze MAGDA SIMIN, Novi Sad (osvojeno 3 mjesto, poezija)
– 5. Međunarodni festival poezije i kratke priče STANISLAV PREPREK, Novi Sad (osvojeno 2 mjesto, poezija)
– 4. Međunarodni festival poezije i kratke priče VOJISLAV DESPOTOV, Novi Sad (osvojeno 2 mjesto, poezija)
– 6. Međunarodni festival poezije i kratke priče MIHAL BABINKA, Novi Sad (osvojeno 2 mjesto, poezija)
– Castello di Duino IX Edicione, Trst-Italija (značajne pjesme).
– Diploma za najintimniju ljubavnu pjesmu, Mrkonjić Grad.
Njene pjesme su objavljene u nekoliko elektronskih časopisa, i srednjoškolskim novinama. Uvrštena je u tri zajedničke zbirke pjesama; Međunarodna zbirka ”Valentinovo” (u Zagrebu); Zajednička zbirka mladih autora (u Sarajevu), Međunarodna pjesnička zbirka za djecu ”Zagrli Život” (Srbija)
Crna ruža
.
Ja sam ruža koju sopstveni trn grebe.
Znam da je to vječni dio mene
Kog’ vidim na zemlji u sastavu svoje sjene.
I latice mi se strasno šire
No nemaju jadne kome da mire.
Pupoljak sam mladi
Što se s korijenom svojim
Od nastanka svadi.
Želim zemlju da mjenjam
Minerali njeni mi ne gode.
Žedna sam, dajte mi vode!
No vode nema, Sunce žarko prži,
Druge ruže žustro cvatu
Njihovi izdanci dosta brži.
Ja virim nad zemljom povijena stabla
Izbodena trnom, uplašena, nimalo hrabra.
Ja sam ruža crnog cvata
Snažnoj sudbi na dlan data.
Ja sam ruža koja odveć vene
U liku mlade, zaljubljene žene.
Tebi
Poklanjam ti svoj osmijeh
Pazi kako ćeš vladati njime.
Poklanjam ti oči kestenje boje
Što vide svijet svoje volje.
I usne ti dajem, ljubi ih kao da nijedne ljubio nisi
Na njima svoje ime ispiši.
Poklanjam ti srce što u grudima kuca
I veoma dobro voljeti zna.
Dobro ga čuvaj,ti živiš u njemu.
Sve ti dajem sa potpisom svojim i samo jedno te molim
Da za mene uvijek budeš tu, i u dobru i u zlu
I kad sve ovo jednom prestane
Ti ljubav našu pamti,
kad me poželiš slobodno se vrati …