Sreten Vujović
Carpe diem
Nestale
u vulkanskom pepelištu
dolaze
traže
povampirene slutnje
Isto je
kao prije
Neuništive
Sve suze Univerzuma
nijesu ugasile iskre
koje ponovo sanjaju
paklenu tamu
Pukotine
Dioba prostora
nalik je konačnosti
Besmislu
Niko ne zna đe je Istina
ni sa ove ni one strane
Kako disati
ako se ne nađemo
bilo đe
ako nas Ovostrana Vjera zaslijepi
Je li princip
postati voljni zarobljenik
uzaludni talac
u Vidljivom
jedino Zlo je tu
izgubilo lice
a likuje bez glasa
što svaku poru prožima
Maja
Nije snaga izdala nikoga
Strvinari
ne poznaju Život
oni iz smrti crpe moć
oni se smiju
strpljivo čekajući
mrvice
sa kosmičke gozbe
i pjevaju odu Ništavilu
što životno kezi očnjake
Strvinari
naša duhovna braća
znaju odakle se počinje
oni počinju sa kraja
i vrijeme
to smiješno vrijeme
pada nauznak
zavjetom obećano
vječnom kruženju
i rugaju se
pod maskama
koje nijesu kadre
skriti golotinju
Spas
užasno spasenje
postoji da nas sačuva
za gladne
za krvožedno zapjenušene
koji će mahnito
igrati kolo
bezumnog
dragog Početka
Morana
Tuga je neumoljivo śečivo
zariveno u tkivo
tuđim grijehom
Imaju li strah smrću upisan
oni što prisvajaju vidljivo
Ostali su sigurno smireni
u Nadanju
Vječnost nema ništa
osim sebe
smije se i nemušto proklinje
Što śećanje može podariti
i Zapisi koji žive do dana
kada oči sklopimo
konačno i van vremena
Tu je iluzija
oholih svjedoka
što nesvjesno hrle
ka grobljanskoj kapiji
Smiju se grohotom
jer su na tren Smrt prevarili
beskonačno strpljivu
i uvijek spremnu
Misao velika
nedokučiva
i dalje luta
neomeđenim prostorom
varljivo
jer nam ne pripada
a pokušava zagrliti i utješiti
bez dodira
Zato nam treba Tajanstvo
Istina bi inače ubila
Sumnjamo jer znamo
da nas nema
Treba zamijeniti čula
i njihovu besmislenu funkciju
Tuga je śečivo
Krilati krik
Začuđena je upitanost
Nestao je taj
kroz čiju prisutnost
pronalazi sebe
Đe onda
naći obećani susret
ako nema čela
na koje bi se naslonio
Možda sunce ne bi
bacilo svoje iskre
da nema uzaludnih
i više nego bespotrebnih ludosti
A zašto bolovati tuđe sunovrate
i čemu se nadati
ako se iznevjeri
trag po kojem smo se
našli tu
začuđeni i ogoljeni besmislom
Tragamo za razlogom
vjerujući da je moguće
Ni potom nije lakše
nova se varka nadvija
i treperi
kao da smo je u Istini prepoznali
Jedan će krilati jecaj
odnijeti sve u nepovrat
i nećeš biti tu da svojim bićem
svjedočiš
do kada
ako je Konačnost izazov