Poezija Veljka Bosnića

Poezija

Veljko Bosnić

 

 

 

 

 

 

 

ZVONO

.

Seosko prozračno
Zvono
U cik zore
Kruži

Vidokrug
Sa kuće na kuću
Kolibe
Bajke teške
Zapamćene
Kao tajna traje

Vjekovima odoljeva
Svoj prašini vremena
Golih žena i vukodlaka
Smrti
Horde crne
Uboge na samrti
Plaze

Zvona
Svitanja koje
Traje

 

 

SLIKA

.

 

Smrt veze kamenom stazom
Uskim prolazom
Disanjem koje
Para prašnjavi
Vidokrug

Žene nose
Bjele marame

Uplela je u kose
Guste magle
Vrbake
Nad potokom
Mutne

Žene
Trče
Preko polja
Bezglavo

 

Kuće u selu
Traju
I u dnu polja
Brdo koje traje
Ono raste
Deblja se

Žene
Otvaraju vrata
Ulazna
Kuće
Ove

 

XXX
Minuti koji sijeku prostor

Sokakom tutnji i skače

Bik crnog repa
Dok se u uglu sobe
Igraju djeca

Kišna zavjesa
Do pola skliznula
Nad golo tijelo
Žene

Čekajući vjetar
Da kao gost
Rad
Dođe
Omrsi brke
Bolest odagne

Na uskom krevetu
U uglu kuhinje
Mačak drema
Sat otkucava
Svaki minut
Mrtvu prirodu
U ovoj uzaludnosti
Života

Gorom
Osjećam da traje
Bije mi u sljepočnice
I plačem

 

KAPLJICE VODE

.

Sjenke
Nakvasiće vodu
Ustajalu s druge strane
Zida
Čekajući čuvarkuće
Da ogole svoja
Tanka ramena

U jednoj kapljici vode
Svemir čeka
Stpljivo da se
Svlači
Opere svoje tragove
Hoda

Samo na korak
Od nas
Kapljice vode
Čuvaju tajnu
Narandžastog svoda
I širine
U osmijehu
Zadovoljne žene

 

 

A TI I DALJE

.

Koraci se drobe
Uz mlin
Da se kamen i voda
Spasu
Da ostanu

A ti i dalje
Hoćeš
Ove noći da
Dotakneš
Zvijezde

Voda ne posustaje
Da pere
Tvoju gustu
Kosu
Mlinarove kćeri
Golih stopala

A ti i dalje
Osmijehom krečiš
Tamnicu
Srca mog