Poezija Zijada Pandura

Poezija
ZIJAD
Zijad Pandur

Zijad Pandur, rođen 1976. godine u Zvorniku, Bosna i Hercegovina.

Diplomirao 2001. godine na Defektološkom fakultetu u Tuzli.

Objavio dvije knjige.

Zastupljen u zbornicima, časopisima…

Piše poeziju, prozu, aforizme…

Druga nagrada časopisa „Avlija“ za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2012. godinu.

U Živinicama pokušava živjeti kao Čovjek.

 

 

 

BUJICA IDEJA

 

 

Pretvara njih u pogled.

Vidi ga spava, baš žalosno!

U zlatnom vrtu snova…

Hladno tijelo putnika.

Ne možeš zamisliti čovjeka koji se ne boji.

Duboka provalija u mozgu zbunjuje i psihijatra.

Sa strepnjom u zanosu on pred vratima ludila.

Halucinacija?

Ljubav – stoji uredba potvrđena od Boga.

Prosvijetljenje!

Čitaću knjige duhovne.

Otkrovenje ili eksplozija ludila u genijalnom umu?

Nevidljivo je najjače.

Moć?!

Kako znati ko je slabašan?

Strpljivost pauka.

Vrijeme, vrijeme!

Zaklopiti oči.

Ne sumnjam, slutim.

Ah, zbrkanih li misli!

 

 

 

OSTATAK

 

 

Šta to pišeš?

Čekaj, pa ti i plačeš!

 

Vidiš, ove suze su vrijednije od ovih riječi.

 

Što su vrijednije?

 

Što su  bijednije.

 

Vidiš, a ja se pitam: da nije bilo tih suza, da li bi bilo tih riječi?

 

Ovih što pišem, sigurno ne bi, a za druge ne znam.

 

Dobro, a šta pišeš?

 

Ono što nije za čitanje.

 

Što onda pišeš?

 

Pišem, jer pokušavam da to izbacim iz sebe.

 

Zar nisi izbacio u suzama?

 

Vidiš, uvijek nešto ostane.

 

Znači, zbog tog ostatka i pišeš.

 

Da, ostatak kao nedostatak.

 

 

 

OSMIJEH

 

 

Osmijeh ti meni,

Riječi ne govore vješto.

Riječi, riječi…

Kô da je to nešto.

 

Osmijeh ti meni,

Dosta mi je riječi.

Osmijeh ti meni,

Osmijeh me liječi.

 

Osmijeh ti meni,

Oči nek’ žude.

Osmijeh, osmijeh…

Riječi me izlude.

 

Osmijeh ti meni,

I budi tiha,

Nalik sjeni,

K’o zadnja dva stiha.

 

 

 

ZAROBLJENA PJESMA

 

 

Izlila si dušu svoju,

i tako preplavila moju.

Otvorila si srce svoje,

i tako zarobila moje.

Ako, neka si!

Ali znaj,

prepaviću i ja dušu tvoju,

zarobiti srce tvoje.

 

 

Molim te, požuri!

Uguši me, zarobi me – reče ona.

 

 

 

AKO

 

 

Ako me tvoja duša želi,

Znaj, to me veseli.

 

Ako me tvoja duša traži,

Znaj, budan sam na straži.

 

Ako me tvoja duša čeka,

Znaj, ići ću dovijeka.

 

Ako me tvoja duša neće,

Znao sam da nemam sreće.

 

 

Istaknuta slika: FOTO: Damir Skarep, Rožaje