Skip to content
June 15, 2025
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

PORTAL ZA KULTURU, KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENE TEME

Connect with Us

  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

Tags

Aforizmi Antropologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Reagovanje Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje
  • Home
  • Vijesti
  • Poezija
  • Proza
  • Magazin
  • Kolumne
  • Intervju
  • Eseji
  • Portreti
  • Kulturna baština
  • Zdravlje
  • Ekologija
AJB uživo
  • Home
  • Satira
  • Đura Šefer Sremac: Babino blato
  • Satira

Đura Šefer Sremac: Babino blato

Redakcija July 11, 2014

Ima u ovom našem, balkanskom svetu tako zvučnih, poetičnih imena sela i gradova da je čoveku milina slušati o tim mestima. Nedavno mi dođe do ruku nekakav zapisnik iz arhive opštine N, u kojem se spominje čudna varošica po imenu Blatnjarevac, opština Babino Blato. Čime me je zainteresovao običan arhivski komad papira od pre četiri decenije – ne bih znao tačno reći, ali osetih čudnu nostalgiju za prohujalim sličicama i svoga detinjstva.

*  *  *

U vreme kada se zbivaju ovi događaji, Blatnjarevac beše ispresecan pravom mrežom jendeka, rupčaga i podužih rovova zagasitožute boje, od gline ilovače. Na njegovoj periferiji belela su se jata gegavih gakalica gusaka.

A imala ta varošica, tipa ni-grad-ni-selo, veoma povoljan geografski položaj (vrag bi znao zašto je to značajno – bezimeni arhivar to ne objašnjava!); po njenim uglastim, ušorenim sokacima mogao bi čovek u svako doba dana i noći odrediti strane sveta. Bilo je tu i tri-četiri crkvena tornja, sa opalom fasadom i jednim ispravnim satom što je i nehotice otkrivalo starinu naselja.

Kroz glavni sokak vodila je jedna prava asfaltna cesta koja postade čuvena u celom kraju – više od godinu dana nije bila razrivana, raskopavana, izrupčavana, zatrpavana, krpljena i potkrpljavana (možda taj rekord ni do danas nije oboren!).

U ostale znameniosti ubrajalo se i fino glineno blato na koje se Blatnjarevčani toliko navikoše da prosto uživahu gacati po njemu. Neki zlonamernici htedoše nazvati svoj raj blatnjarevački (zamislite, drskog li sveta!) – Dedin Glib. Oni k’o vele, to bolje stoji i verodostojnije zvuči uz već poznato Babino Blato. Ti isti zlobnici i nekakvu molbu sastaviše i predadoše glavnoj komisiji za krštenje varoških znamenitosti i ona će sigurno biti pozitivno rešena, samo neizvesno je da li će se to ostvariti do kraja druge decenije XI veka (arhivar je ovde i nehotice zakoračio par decenija u budućnost, a možda beše i poreklom od čuvenih Tarabića, ko zna!?).

Prolazila tako blatnjava i kaljužava godišnja doba u mirnom, učmalom gradiću, rasle nove snage babinoblatarske opštine, a sa njima množila se i uzgajala fina žitka masa po kaldrmi i trotoaru (o začepljenim jendecima i šahtovima da i ne divanimo).

Trbušasti kafedžija Panta, preduzimljiv neki čova, raširio glasine na sve strane sveta, prvo u svojoj birtiji, pa onda preko komšijskih i varoških danguba, besposlenih zujara i lajavaca (šteta što mobilac u tom idiličnom vremenu još ne postojaše!), kako uskoro otvara banju za lečenje išijasa, reome i promrzlih kostiju. Neće biti skupo, obećavaše on, al’ dolazi u obzir samo „stranska valuta“ – evrići, franci… (dinar se zaglavio negde u blatu). Njegova banja „Kaljuga kod Pante“ ima da proslavi Blatnjarevac, turisti će doletati k’o pčelice na cvet; još će njemu gradski oci jednog dana i spomenik podići.

*  *  *

I sinu divan sunčan dan koji je obećavao istorijske trenutke meštanima budućeg turističkog raja. Stigla prijava „sa vrha“ o nemogućim uslovima živovanja u tom i takvom gradiću jer kako u službenom aktu napisa gospodin dolepotpisani Bandoglavić: „Evo već i deseta jesen stiže, a vi se, gospodo Blatnjarevčani, ne mrdnuste sa mrtve tačke – blato i kaljuga vam i dalje do kolena…“

Pred sâm polazak na teren uvaženi članovi opštinske komisije detaljno se, po peti put, upoznaše sa zaključcima sa poslednje sednice:

– u cilju hitnog preduzimanja mera predostrožnosti, izvršiti polaganje kukuruzne šaše po nameravanoj putanji kretanja, uz dodatak pojačavača – ogrizine prve klase;

– osigurati se polisom životnog osiguranja u filijali OZ „Trošna greda“ ili u jednoj od jeftinijih, konkurentskih firmi, kao što su „Trula kasa“, „Dedin zub“ i u još nekim manje perspektivnim, uz vlastiti rizik;

– kao preventivnu meru primeniti navlačenje obeju noga nepromočivim čizmama novoosnovanog preduzeća, buduće perspektivne firme „Antiblat“, insistirajući na reklami.

„Treba ljudima pomoći“, složiše se gradski oci (kako stoji u zaključku), „a oni će nam to znati uzvratiti kad nas pridavi blato pod grkljanom – sad nam je tek do kolena.“

 

Rečeno – učinjeno.

U poodmaklo jutro, zorom oko podne, posle obilate zakuske i tri-četiri crne kafice, uvozne (pao je i koji vinjak, viski i „viljemovka“, naravno, na teret „reprezentacije“), zagazi hrabra povorka sa istorijskom misijom – u blato blatnjarevačko.

Na čelu kolone gazi odlučnim korakom postariji, prosedi gospodin sa šeširom teget boje (odaziva se na: „gospodine Predvodniče“). Iza njega, već posle prvih kaljavih rupa, zaduvao se pisar (bez titule „gospodina“), trenutno bez cvikera, slep k’o šišmiš po danu. Treći član šarene parade trudi se da ne zaostane za prvom dvojicom jer nije mala stvar biti glavni savetnik gospodina Predvodnika.

– Kad je bal, nek je bal! – izgovara istorijske reči dugonoga, vitka prva daktilografkinja gospodin-šefa Komercijalnog odeljenja i hrabro zagazi preko članaka u finu čorbastu kaljugu.

Na stopedesetsedmom metru rupolike trase nespretni geometar ispusti koturasti metar i poče da prosipa sebi u riđoliku bradicu neke svece s neba razmazujući belom maramicom testasto blato sa metalne pantljike metra.

Druga stenografkinja dičnog Predvodnika hukće i dahće, i prosipa u poluraskopčana raskošna nedra šaputajuće reči o nekakvoj budućnosti prokletog gradića, nezadovoljna što joj nepromočive čizmice firme „Antiblat“ uopšte nisu „po poslednjoj modi“.

U sastavu kaljužavog karnevala male idilične varoši beše i korektor geometra, čangrizav i sušičav neki čovečuljak (beše zaposlen „po stranačkoj leniji“), na izmišljenom radnom mestu „ispravljača tehničkih crteža pri kontroli“, na pet godina pred penzijom).

– Kakva li je ovo parada naših uvaženih… – zausti neka zaludna sredovečna ulična gospođica, ofucana k’o papudžijski mačor posle uspešnog vrbopuca, ali je u po reči prekide sveznajuća gospođa „Mila“:

– Zar ne znate, mila moja!? Reče mi pre neki dan moj rođak, visoki političar, znate, kako je otkriveno divno lekovito blato u ovoj našoj varoši i kako će se on lično, mila moja, zauzeti oko razvoja turizma u ovom kraju…

– Ta, šta pričate, baš koješta! – ljutnu se jedna fino zaobljena dama, sa razmazanom šminkom. – Kakav turizam, bolje bi bilo isušiti ovo naše jadno močvarasto mestašce!

– Ali, gospođo! – ne da se lako, bez borbe, g-đa Mila. – Čemu isušivanje, mnogo jednostavnije je izgraditi slatko jezerce i eto nam turista i turistica, kako li se ono zovu…

– Da, da, sve je to tako fino i krasno, ali šta ćemo sa komarcima!? – dobaci neka strina, u drečavoj marami sa cvetićima, iz gomile radoznalaca.

– Ih, baš ste neka sitničarka! Komarci, pa šta! Ja bih žrtvovala mnogo više od par ujeda komaraca ili komarica, nisam baš sigurna, za procvat turizma.

            – Taj bi baš imao za šta da ujede i gde da ubode! – opet će onaj zajedljivi glas iz besposličarske gomile.

Za to vreme povorka spasitelja perspektivne varoši mučno se probijala kroz glib i mulj. Gospodin „Riđobradi“ još uvek je gunđao sebi u bradu, a gospođica prva daktilografkinja je proklinjala i šašu, i ljuštiku i blato blatnjarevačko, čak bi poneki put nešto nežno opsovala u bujno, zadihano poprsje. Svakome je padala na pamet poneka značajna reč o zlatnoj perspektivi rodne varoši, pa i šire.

Stigoše i do centralnog raskršća, na kome je zjapila povelika rupa nepravilnog oblika, sa zaronjenim stranama, do polovine ispunjena prvoklasnim žućkastim muljem.

Gospodin Predvodnik zaustavi zadihanu, paćeničku povorku. On obrisa rukom orošeno čelo, zakorači prema rupčagi i poče da opipava desnom nogom čvršći oslonac između stabljika nabacane ogrizine. Al’ ne lezi vraže: nenaviknut na pešačenja po varoškim vuko’ebinama i kaljugama, vođa izgubi ravnotežu i opruži se koliko je dug u fino, ljigavo blato blatnjarevačko! Ponudi mu ulizičku ruku spasenja gospodin savetnik, a besni vođa izdera se na njega tražeći da mu objasni šta će tolika rupetina nasred raskrsnice. Savetnik drmnu laktom u rebra pisara; ovaj reče da ga ostavi na miru i da njemu treba da se obrati kao poslednjem, a prvo da se obavesti kod geometra. Kao iz topa geometar mu odbrusi:

– To nije moj pos’o! Pitaj onog što je kop’o!

            Vide gospodin s teget šeširom da odgovor ne stiže po predviđenoj dinamici, te reši da ubrza stvar. On zapreti:

– Savetniče, ako ne saznate kakva je uloga ove rupetine u roku od pet minuta, smesta ću dati otkaz Vašoj svastici! Jeste li razumeli? O Vašoj nesposobosti lično ću obavestiti gospodina Bandoglavića.

Počeša se gospodin savetnik blatnjavom rukom po ćelavoj glavi i – izdera na sekretaricu, ni krivu ni dužnu. Videći da je u brzini pogrešio, promeni objekat svog napada i ne imajući nikoga od svojih potčinjenih u blizini, on obasu – slatkim rečima glavnog inženjera koji je upravo dolazio, kao njegov nenadani spasilac. Ovaj poče visokoučenim stilom da objašnjava nešto na planovima, pokazuje lokaciju objekta i rokove gradnje… Geometar se pomamio na kolegu „izmišljenog korektora“, gospon Komercijalni poče vikati čas na jednog, čas na drugog… Znatiželjni posmatrači već formirahu skupine zakerala i olajavača… Priredi se nezapamćeni urnebes na otvorenoj sceni blatnjarevačkog skvera.

U jednom trenutku predaha neki žgoljavi mališan povuče za rukav čika-Predvodnika:

– Čiko, moj tata je rek’o da će Vas kazniti za onu „saobraćajku“, samo ako ne budete kopali prvo pored naše kuće. I još je kaz’o da se on ne boji što u ovom sokaku živi onaj krezubavi funkcioner kome će on izbrojati rebra kad dođu izbori, samo ako prvo mi ne dobijemo vodovod…

            – Ljudi, pa ova rupetina je tu za vodovodne cevi! – uzviknu s velikim olakšanjem gospodin sa oznojanim teget šeširom.

– A ja mislio da opet traže pokidane kablove! – dobaci neko zakeralo iz mase.

– Dosta je za danas posla! – odahnu prebledeli savetnik (sigurno od neke prekobrojne čašice viskija) i odlučno zakorači preko kukuruzne šaše ojačane ogrizinom.

            – Idemo, gospodo, na sednicu da na miru usvojimo zaključke o obavljenom nadzoru! – mahnu rukom Predvodnik nespososbnog ali vernog opštinskog stada, skinuvši elegantnim pokretom teget šešir sa oznojane ćele i krene.

Dangubička svetina poče se razilaziti.

 

*  *  *

Ostavljam fasciklu na svoje prašnjavo mesto, pri dnu police. Možda će dočekati neko bolje vreme, doba bez zapuštenih, smrdljivih jendeka i žabokrečinastih jarkova.

Samo, moram priznati, zbunjuju me one gegave gospoje guske, sa periferije Blatnjarevca. Gde li su pronalazile mesto za brčkanje i ispiranje jezika kasnije, kada behu zatrpane prekrasne bare i kaljuge od strane vrednih i dobrih ljudi? Možda bi trebalo podići spomenik toj guščijoj gospodi  blatnjarevačkoj, ma šta to značilo, sa jezercetom i vodoskokom na sred raskršća, jer nisu guske džabe spasle Rim, zna  se, svojim gromoglasnim, paničnim gakanjem. Zlatna slova spomenička bi šljaštila: Babin raj. Bio bi to pravi turistički brend za malenu varoš željnu deviznih parica.  – Ga-ga-ga-ga!…

Tags: satira zakaceno

Continue Reading

Previous: Tri pjesme Sovjete Grubešić
Next: Poezija Zijada Pandura

Related Stories

Dušan Dojčinović: „Brusli u bijoskop, Dom JNA u Leskovac“
  • Satira

Dušan Dojčinović: „Brusli u bijoskop, Dom JNA u Leskovac“

August 8, 2021
Muslimanski učenjaci se po prvi put složili oko jednog pitanja
  • Satira

Muslimanski učenjaci se po prvi put složili oko jednog pitanja

August 2, 2020
28 godina zatočeništva u srpskim kazamatima organizatora referenduma za autonomiju Sandžaka
  • Satira

28 godina zatočeništva u srpskim kazamatima organizatora referenduma za autonomiju Sandžaka

November 3, 2019

Recent Posts

  • IZDVOJENO MIŠLJENJE –  nova knjiga u izdanju časopisa Komun@
  • Jasmina Luboder Leković: Put kroz maminlapinatapai spajanje
  • Rezultati konkursa FESTIVAL KRATKE KNJIŽEVNE FORME ZATON ’25
  • URUČENJE NAGRADE „DIALOGOS“ 30. maja u Kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju
  • POZIV ZA VOLONTERE – PROJEKAT STEĆAK.MAP

Archives

  • June 2025
  • May 2025
  • April 2025
  • March 2025
  • February 2025
  • January 2025
  • December 2024
  • September 2024
  • August 2024
  • July 2024
  • June 2024
  • May 2024
  • April 2024
  • March 2024
  • February 2024
  • January 2024
  • December 2023
  • November 2023
  • October 2023
  • July 2023
  • June 2023
  • May 2023
  • April 2023
  • March 2023
  • February 2023
  • January 2023
  • December 2022
  • November 2022
  • October 2022
  • September 2022
  • August 2022
  • July 2022
  • June 2022
  • May 2022
  • April 2022
  • March 2022
  • February 2022
  • January 2022
  • December 2021
  • November 2021
  • October 2021
  • September 2021
  • August 2021
  • July 2021
  • June 2021
  • May 2021
  • April 2021
  • March 2021
  • February 2021
  • January 2021
  • December 2020
  • November 2020
  • October 2020
  • September 2020
  • August 2020
  • July 2020
  • June 2020
  • May 2020
  • April 2020
  • March 2020
  • February 2020
  • January 2020
  • December 2019
  • November 2019
  • October 2019
  • September 2019
  • August 2019
  • July 2019
  • June 2019
  • May 2019
  • April 2019
  • March 2019
  • February 2019
  • January 2019
  • December 2018
  • November 2018
  • October 2018
  • September 2018
  • August 2018
  • July 2018
  • June 2018
  • May 2018
  • April 2018
  • March 2018
  • February 2018
  • January 2018
  • December 2017
  • November 2017
  • October 2017
  • September 2017
  • August 2017
  • July 2017
  • June 2017
  • May 2017
  • April 2017
  • March 2017
  • February 2017
  • January 2017
  • December 2016
  • November 2016
  • October 2016
  • September 2016
  • August 2016
  • July 2016
  • June 2016
  • May 2016
  • April 2016
  • March 2016
  • February 2016
  • January 2016
  • December 2015
  • November 2015
  • October 2015
  • September 2015
  • August 2015
  • July 2015
  • June 2015
  • May 2015
  • April 2015
  • March 2015
  • February 2015
  • January 2015
  • December 2014
  • November 2014
  • October 2014
  • September 2014
  • August 2014
  • July 2014
  • June 2014
  • May 2014
  • April 2014
  • March 2014
  • February 2014
  • January 2014
  • December 2013
  • November 2013
  • October 2013
  • September 2013
  • August 2013
  • July 2013
  • June 2013
  • May 2013
  • April 2013
  • March 2013
  • February 2013
  • January 2013
  • December 2012

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje

Meta

  • Register
  • Log in
  • Entries feed
  • Comments feed
  • WordPress.org

Ne zaboravite da pročitate

IZDVOJENO MIŠLJENJE –  nova knjiga u izdanju časopisa Komun@
  • Istaknuto
  • Promocije

IZDVOJENO MIŠLJENJE –  nova knjiga u izdanju časopisa Komun@

June 14, 2025
Jasmina Luboder Leković: Put kroz maminlapinatapai spajanje
  • Promocije

Jasmina Luboder Leković: Put kroz maminlapinatapai spajanje

June 14, 2025
Rezultati konkursa FESTIVAL KRATKE KNJIŽEVNE FORME ZATON ’25
  • Istaknuto
  • Vijesti

Rezultati konkursa FESTIVAL KRATKE KNJIŽEVNE FORME ZATON ’25

June 2, 2025
URUČENJE NAGRADE „DIALOGOS“ 30. maja u Kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju
  • Istaknuto
  • Vijesti

URUČENJE NAGRADE „DIALOGOS“ 30. maja u Kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju

June 1, 2025

Nedavne objave

  • IZDVOJENO MIŠLJENJE –  nova knjiga u izdanju časopisa Komun@
  • Jasmina Luboder Leković: Put kroz maminlapinatapai spajanje
  • Rezultati konkursa FESTIVAL KRATKE KNJIŽEVNE FORME ZATON ’25
  • URUČENJE NAGRADE „DIALOGOS“ 30. maja u Kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju
  • POZIV ZA VOLONTERE – PROJEKAT STEĆAK.MAP
  • Sadeta Feleć: Metode rada u nastavi
  • Jasmina Luboder-Leković o stihozbirci ”Revolucija i njena kopilad” Dina Burdžovića
  • Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.
  • Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića

Kategorije

Aforizmi Antropologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Reagovanje Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje
  • Home
  • Avlija
  • Riječ glavne urednice
  • Impressum
  • Kontakt
  • Pravila komentarisanja
  • Pišite ombudsmanu
  • Donatori
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram
Copyright © All rights reserved. | DarkNews by AF themes.