Predstavljen roman Blago Milonjića – Slobodana Zorana Obradovića

Promocije

28. 03. 2014. godine,  pred prepunom salom u organizaciji JU Ratkovićeve Večeri poezije, u Bijelom Polju javnosti je predstavljen roman Blago Milonjića – Slobodana Zorana Obradovića iz Bijelog Polja. Knjiga je objavljena izdanju NVO Stihom govorim, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Crne Gore (po Konkursu podrška razvoju culture na sjeveru, za 2014. godinu). Ovo je šesta po redu knjiga ovog autora rođenog u Beranama, koji živi i stvara u Bijelom Polju. Publika je imala zadovoljstvo da sluša i koncert dua Borisa Nikčevića, flauta i Bojane Brajović, gitara

O romanu su govorili recenzent, Kemal Musić, književnik iz Bijelog Polja kao i Rade Jolić, profesor i književnik iz Berana.

Između Ostalog Jolić je o romanu kazao i sljedeće:

“Roman Blago Milonjića budi književnu nostalgiju i doživljavam ga kao pravo osvježenje na našoj kulturnoj sceni. Proistekao je iz istoimene priče iz ,,Neprilagođenih“ i sa tim je obradovao kritiku koja je u njoj prepoznala velike literarne domete jer je ona plijenila posebnim stilom i originalnošću. A na taj način su nastajali i veliki romani svjetske književnosti koji su se otimali piscima i započinjali jedan svoj život. To je i jedna od garancija uspjeha. Garancija dobrog djela je i mjera i istina. Bez istine nema života već je to ,, glumatanje“ u koje niko neće povjerovati, i ne treba i ne smije da povjeruje. A  Slobodan je iskren, ne umije da vara, ne umije da blefira. Sve što misli, on hrabro izgovara, ponekad i vrišti,  piše za sebe, zbog sebe, ali ovoga puta i zbog nas čitalaca.

Sam naslov romana ,,Blago Milonjića” čitaoca može da odvede na pogrešan put jer se u naslovu mora prepoznati konotatitivno značenje. Takođe, podnaslov, ČUVAJ SE SEBE treba da bude i jedna ideja vodilja koja će nam otvoriti mnoga vrata ove pripovjedne proze. Čitalac mora biti stalno na oprezu jer je Obradović pisac koji voli ,,igru“, iznenađenja i vreba iz prikrajka, ali u istom trenutku daje i veliku slobodu. On ne želi površnog i pasivnog čitaoca, već čitaoca koji će u istom trenutku biti i stvaralac. Sve nas ovo dovodi do jednog kompleksnog problema koji je dat na poseban i komplikovan način. To su sve alati i mehanizmi koje Slobodan koristi da ,,uhvati“ i ,,veže“ čitaoca, i to ne samo do posljenje stranice, već će ga držati još znatno duže nakon čitanja. Mi ovdje slažemo svoju sliku od puzzli koje smo  dobili oda autora  na dar.

Roman ima istorijsku podlogu, to je vrijeme Balkanskih ratova, ali ovo nije istorijski roman, već roman sa savremenom tematikom i savremenim problemima. U njemu su pokazani najskriveniji ljudski porivi, kako ondašnjeg tako i sadašnjeg vremena. Ali, svako vrijeme je isto, čovjek je isti, mijenjaju se samo odijela i navike, pa je na taj način ovom problemu dao univerzalnu dimenziju. Sve lično i angažovano autor je ostavio po strani, a u prvi plan dolazi svevremena urođena ljudska gramzivost i opasna nepotrebna glad.  Taj teret je darivao svojim likovima koji ga nose kroz tri generacije. Tajna se ostavlja sinovcima jer su sinovi žrtvovani i plaćaju dugove svojih očeva. “

Rade Jolić

Goste je na kraju pozdravio i autor, posebno ističući centralni motiv priče:

Čuvaj se sebe, jer čuvajući sebe od iskušenja i zla koji nas kuša na tako perfidan način vodeći nas da gubeći mjeru uđemo u svijet drugih ljudi ograničavajući njihovu slobodu bilo koje vrste, ili posežući za tuđim, činimo sebe neslobodnim i sopstvenim taocima. Jedino čovjek koji sačuva sebe od sebe može na kraju, kad podvlači crtu, da mirno kaže da je skupio sva blaga koja su bitna za njega, i koja su u njemu u stvari, ona blaga koja može odnijeti sa sobom – kad jednom bude odlazio zauvijek…“