ŽIVOTOPIS
Na razgovoru za posao, na pitanje u vezi radnog iskustva, odgovorio je da iako ima već skoro pedeset godina, ali se još nije imao prilike zaposliti i iskazati u struci, to ga nije spriječilo da obavlja razne druge poslove, jer kako se ono kaže, Život ne bira, pa je tako dosad radio kao: perač, vozač, berač, pekar, gostioničar, grobar, novinar, mornar, radnik na naftnim platformama, bravar; onda malo ratovao i otišao sa živcima, te utekao u Amsterdam gdje je prodavao drogu, bavio se svodništvom i pružao seksualne usluge starijim damama; da bi jednog jutra, nakon što je uvidio da su mu obnoć opet ukrali bicikl, doživio prosvjetljenje spoznavši kako je njegova budućnost u umjetnosti i počeo crtati portrete završivši nenadano u Španjolskoj iz koje se, nakon pola godine i bez centa u džepu neslavno vratio kući sam sebi obećavši: Nikad više; u potpunosti riješen posvetiti se cjeloživotnom obrazovanju napravio prekvalifikaciju za varioca, ali je uskoro suočen s katastrofalnom situacijom u hrvatskoj brodogradnji koju samo Bog može izvući iz problema, uvidio da je doista i jedino, izlaz u radu na sebi i duhovnosti, pa je preko noći postao veliki vjernik, najprije katolik, a uskoro i sve ostalo, a poslije, u toj potrazi za duhovnošću otišao na istok, prešao na budizam, a samim tim i na šverc rubina iz Burme, kao i uvoz tenisica iz Kambodže, da bi ga zbog te pohlepe sustigla zaslužena karma i jednog se jutra probudio u bolnici u Bangkoku dvadeset kila lakši i samo s jednom željom – najesti se maminih punjenih paprika – na što je doduše morao još sačekati, pa je međuvremenu malo skitao sad već ujedinjeno-razjedinjenom Europom šurujući tako s auto-mafijom i stručnjacima za kartične prijevare, a da bi se, nakon što je došao kući i konačno najeo maminih punjenih paprika, malo bavio poljoprivredom dijeleći nezadovoljstvo seljačkih udruga otkupnim cijenama kukuruza, pa je opet jednog blatnjavog jutra napustio svoje selo i otišao u grad, okušavajući se kao dizajner, moderator, stručnjak za niske cijene, energetski terapeut i prodavač proizvoda namjenjenih zaštiti od patogenih zračenja, a kako to inače biva, na koncu mu je sve navedeno dojadilo, pa sad trenutno ne radi ništa, sjedi kod kuće, u evidenciji je Zavoda za zapošljavanje i po cijeli dan kuje planove o tome kako da postane politički grabežljivac i eventualno se dočepa pozicije saborskog zastupnika ili da, kad mu očigledno već na ovoj kugli Zemaljskoj ne preostaje ništa drugo, da se prijavi kao dragovoljac za naseljavanje Marsa i postane Marsovac, jer ionako nema izgleda za pozitivan odgovor na njegovu zamolbu da ga prime među slobodne zidare.
Ma zamislite, dobio je posao!
Ovaj put zanimljivom metodom za koju ranije nije ni čuo – preko veze.