Skip to content
May 22, 2025
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

PORTAL ZA KULTURU, KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENE TEME

Connect with Us

  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

Tags

Aforizmi Antologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Humoreska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje
  • Home
  • Vijesti
  • Poezija
  • Proza
  • Magazin
  • Kolumne
  • Intervju
  • Eseji
  • Portreti
  • Kulturna baština
  • Zdravlje
  • Ekologija
AJB uživo
  • Home
  • Proza
  • Đurđa Vukelić Rožić: Vrijeme berbe
  • Proza

Đurđa Vukelić Rožić: Vrijeme berbe

Redakcija February 20, 2013

VRIJEME BERBE

 

Topli, sunčan dan prosuo se moslavačkim seoskim dvorištem.  Naoko besposlene, ugaženom travom  motahu se jarebičaste i grahoraste  kokoši a dva crna, golovrata pileta marljivo prekapahu  natrule trijeske uokolo drvocjepa. Pjetlić hrvatske patuljaste kokoši neumorno je udvarao krupnoj koki zlatnog perja, a koja ga je zaobilazila i strpljivo ignorirala. Kuja se smirila u svojoj ukošenoj drvenoj kućici, prebacivši njušku preko praga. I mada se činilo da drijema,  sve je bilo pod kontrolom.  Čulo se roktanje svinje u toru,  a guske su iznenada, pojavivši se iza staje, raširenih krila povremeno polijetajući s tla i s mnogo gaktanja dojurile do velikog lavora podno lipe, s još vidljivim crvenim i bijelim trokutima.  U njemu se žutilo zrnje kukuruza.

Pogled od bunara usred dvorišta pratio je kolni put u dubinu ravnice, sve do šume Kozjak a autoputom, koji se tristotinjak metara dalje, paralelno s putem uvukao u mirnoću provincije, jurile su raznobojne limuzine i autobusi. Odsjaj sunčeve svjetlosti na laku lima zaslijepio bi pogled. Malo poviše i iza autoputa a ispred slapova blagih obronaka Moslavačke gore  povremeno bi projurio vlak, sada na istok, kasnije na zapad. Jeka klepeta točkova vagona čula se tek nakon što bi se gujavica vlaka odvukla s horizonta.

Iz kuhinje širio se miris cimeta, vanilije i oraha i nadmetao se s mirisom pečene guske i karmenadla iz pećnice velike zidane peći.  Na željeznim tablama plotne pekli su se mlinci. Na klupi iza kuće, hrskajući traku toplog mlinca djevojčica je kamenčićem razbijala lješnjake a netko od odraslih, prolazeći, promrsio joj je zlaćanu kosu. Nekoliko članova obitelji okupilo se na starom imanju kako bi iz oranice izvadili krumpire, uredili nekoliko lijeha u vrtu, popravili ponešto i družili se s djedicom, kako su ga s mnogo ljubavi zvali.  Osim toga, trebalo je poneko pile spremiti u ledenicu. Obično su to bili pilići koje bi kvočka dovela sa nekog tavana ili štaglja.  Samonikli, šalio se starac. Djevojčica je trčkarala uzanim hodnikom između sjenika i staje sve do svinjca uokvirenog daskama,  te kroz rupice koje su nastale ispadanjem otpiljenih grana, promatrala mamu krmaču i pozaspale ružičaste praščiće.

Kada su plug i kobila bili spremni, djedica je zazvao unučicu te su krenuli put krumpirišta. O berbi krumpira, u prošlosti, pričao joj je djed, ovisilo je kako će obitelj, pa i selo, prezimiti. Često puta ovisilo je i da li će preživjeti.  Mnogo zdravih krumpira značilo je bolju ishranu za ljude i domaće životinje. Govorio joj je kako je krumpir preplovio ocean i stigao u Europu iz Južne Amerike, a kako su zbog oboljelih krumpira, Irci morali napuštati svoju zemlju te ploviti opet preko oceana, put Sjeverne Amerike. Sve ćeš ti to sresti u školici, samo marljivo uči, uzdisao bi. Dođu dani berbe svemu, pa tako i učenju.

Rahla crnica grijala je sitne, ružičaste tabane djevojčice.  Što se zemlja više sušila, sivjela je, drobila se u prah i propadala između onih krupnijih grudica, još crnih od vlage. Polje s krumpirom bilo je odijeljeno od dvorišta ogradom od posivjelih letvi, koje, kao da su bile pijane, naslanjahu se jedna na drugu.  Ili su polegle u  koprive i visoku travu.  Nad plotom svoje grane rasprostrla su stabla voćki – šljiva sa zrelim plodovima, odavno obrana trešnja s požutjelim lišćem te dvije visoke jabuke, nisko spuštenih i savijenih grana od tereta rumenog voća.

Nakon jutarnje rakijice, kosci, sve redom susjedi, otkosili su gustu, visoku travu i cimu krumpira i na vilama odnijeli je na rubove polja. Sada otkrivene,  brazde prostirahu se poput zamrznutih valova s kakve razglednice. Zapravo, ličile su na veliku rifljaču koja skriva tisuće zrelih krumpira, ušuškanih u tople perine zemlje. Nije to bilo veliko polje i starac više nije prodavao krumpir. Brojna su djeca odavno otišla put gradova, imala svoju djecu.  Živjeli su boljim životom od onoga što bi imali da su ostali s njim, bar se tako tješio. Nije bilo dovoljno zemlje za sve i nije bilo mehanizacije, a time ni zarade.  Moralo se poći trbuhom za kruhom. No, ako je bila dobra godina, bilo je tu dovoljno krumpira za svu njegovu djecu.

Vijugave brazde penjahu se na malu uzbrdicu podno ceste.  Vodeći sivozelenkastu kobilu, djevojčica je netremice promatrala neravno tlo pred sitnim, bosim stopalima, u strahu da ne stane na trn ili nešto što će joj povrijediti nožicu.  Bojala se također, da će stara kobila teškim prvim desnim kopitom stati na njenu nogu.  Ali nije. Nikada nikomu nije stala na nogu ta krupna i strpljiva kobila imenom Zora.
Čvrsto se držeći za plug, nesigurnim koracima, usana stisnutih mukom bezube starosti, drhtav od slabosti i zdravlja koje se predavalo, pogleda usmjerenog na oštricu pluga, djedica se držao  za plug i slijedio kobilu i djevojčicu. Iza njegovih krhkih leđa, u rasporenoj brazdi rumenili se krupni, veliki, glatki krumpiri. Između njih bijelile su se prerezane polovice koje je dohvatila oštrica pluga. Krumpiri rasuti poput zvijezda Mliječne staze, pomisli dijete, vraćajući se poljem, promatrajući sjenu svoje ekipe kako prolazi tim sićušnim svemirom u svemiru.

Okretanje pri cesti i kratki odmor, gutljaj vina, iz staklene čaše kojom je bila pokrivena boca odložena u hladu visoke trave.  Znanac na biciklu zastaje, pita kakva je berba a djedica se smiješi, teško dišući crvenih obraza, ponosno rukom pokazujući obilje.  Znanac klima glavom i nastavlja svoj put a starca i dijete, pa i kobilu Zoru prene zvuk zvona s pčelinjaka.  Bio je to snažan, dugo očekivan poziv na ručak. Oslobodiše kobilu i odvedoše je u hlad ispod oraha, da pase. Djevojčičin otac donio joj je kantu s upravo izvučenom vodom iz bunara. Družina se okupila oko lavoru na stolcu bez naslona pored bunara, kako bi oprali ruke.  Jer, voda u koritu za blago, nije se smjela dirati.  Okupivši se svako sa svog posla, krenuše put sitne kućice od hrastovih greda, pokleknule od vremena, vjetrova i suza.  No radost doma i mirisi stola nikada ne bjehu slađima.

Svake je jeseni djedica govorio kako je to njegov zadnji krumpir, kako dogodine, bude li živ, neće više mučiti jadnu staru kobilu.  Ali, bila je sramota tu, na toj plodnoj crnici, na zemlji koja obilno daruje i vraća ljubav i brigu, ne saditi krumpire, kukuruz i žito.  Bila je sramota zapustiti zemlju, majku hraniteljicu.  A kada bi došlo proljeće, stare bi kosti propupale baš kao i krošnje stabala što uokvirivahu mrke grede kućerka. Iz dubokog korijenja, iz stoljećima utkanih načina života i borbe za preživljavanje, potekla bi nova snaga i djedica bi uvijek nanovo sadio i sijao.  Bilo je to jače od njega. Dobro osušen krumpir zatrapili bi zajedno s repom, ciklom i lukom.

Djevojčica se vratila u svoj grad.  Djeca i unučad, posjećivali su djedicu svakoga vikenda, po dogovoru. A i tijekom tjedna, poneki automobil bi se navezao na šljivar pred njegovom kućicom. Navratio bi jedan od zetova ili sinova na službenom putu, jer auto cesta je bila tako blizu, bilo je to usput.  Istina, najljepše je bilo kada su se svi okupljali u starom domu, ma kakav izgovor bio.  A djedica je uporno smišljao nove i nove poslove kako bi okupio svoje brojno potomstvo, sretan da su eto tu, da su dobro, da se poštuju i pomažu.  Osjećao je zov njihove majke koja ga čeka, tamo iza brijega s tri križa, no želio je ostati s njima još jedno kratko vrijeme, kako bi joj mogao prenijeti mnoge priče iz njihovih života a koje je morala propustiti. Koliko je već zapravo nema?

***

U mladom naselju na rubu industrijske zone velikog grada, troje djece djeda Martina, savila su svoja gnijezda.  Bile su to kuće s nedovršenim prvim katom  s visokim potkrovljem bez stolarije, zidovi uglavnom bez fasade.  Gradilo se polako, iz godine u godinu, kako je to u životu radnika-doseljenika društvo dopuštalo. Već  nekoliko izbornih godina,  lokalni moćnici obećavali su naselju na napuštenim livadama telefone, kanalizaciju i vodovod.  Djeca su provodila vrijeme u zajedničkoj igri i rječkanju na makadamskoj cesti naselja, ali i obližnjim šikarama i zaboravljenim poljima. Uglavnom mlade obitelji i one srednje generacije s još malom djecom,  strahovali su od pojave poštara u neko neobično vrijeme. Zbog dostave telegrama.  A kada bi se ipak pojavio dižući prašinu duž ulice svojim sporim i bučnim  motorčićem, znali su  da je netko od njih izgubio nekog svog,  no još nekoliko trenutaka nitko nije znao tko. Tada bi utihnuo život na ulici, djeca bi prestajala s igrom, starci na klupama koji su djecu držali na oku, podigli bi nosove iz novina razmišljajući o braći i sestrama.  U čije dvorište će uči pismonoša koji nosi samo telegrame, u kasno poslijepodne?  Koga će zaviti u crno?

Te je jeseni, ubrzo nakon berbe krumpira, zlatna koliba djedova lijesa sa njegovim sitnim tijelom, lako položena u žutilo tvrde ilovače.   Djevojčica se još dugo sjećala zvukova zvona s kapelice i  tupih udaraca grumena zemlje što padahu po pokrovnoj dasci lijesa i nečijih jecaja. Dobrog djeda Martina na neki neobjašnjiv način više nije bilo. U muklom nerazumijevanju onoga što se događa i osjećaju bespomoćnosti željela je sakriti suze. Njen djed ne bi želio da ona plače! Te se sjetila onog pobjedonosnog trenutka punog radosti, osmijeha koji grije, onog snažnog pokreta ruke, koji u širokom luku ponosno pokazuje bogatu berbu, polje tople plodne zemlje prepune krupnih krumpira.

Tags: proza

Continue Reading

Previous: Vladimir Bulatović: Bibliotekar
Next: Robert A. Vrbnjak: Životopis

Related Stories

Marija Juračić: Planina
  • Istaknuto
  • Proza

Marija Juračić: Planina

April 14, 2025
Ćamil Sijarić: Žena i noć
  • Istaknuto
  • Proza

Ćamil Sijarić: Žena i noć

March 2, 2025
Anita Radenković: Soba
  • Proza

Anita Radenković: Soba

June 26, 2024

Recent Posts

  • Jasmina Luboder-Leković o stihozbirci ”Revolucija i njena kopilad” Dina Burdžovića
  • Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.
  • Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića
  • Kratak prikaz zbirke odabranih pesama i prozaida Ivana Sokača „Pošta za Petrograd“
  • Faruk Međedović: Ablin ples između mjeseca i zvijezda

Archives

  • May 2025
  • April 2025
  • March 2025
  • February 2025
  • January 2025
  • December 2024
  • September 2024
  • August 2024
  • July 2024
  • June 2024
  • May 2024
  • April 2024
  • March 2024
  • February 2024
  • January 2024
  • December 2023
  • November 2023
  • October 2023
  • July 2023
  • June 2023
  • May 2023
  • April 2023
  • March 2023
  • February 2023
  • January 2023
  • December 2022
  • November 2022
  • October 2022
  • September 2022
  • August 2022
  • July 2022
  • June 2022
  • May 2022
  • April 2022
  • March 2022
  • February 2022
  • January 2022
  • December 2021
  • November 2021
  • October 2021
  • September 2021
  • August 2021
  • July 2021
  • June 2021
  • May 2021
  • April 2021
  • March 2021
  • February 2021
  • January 2021
  • December 2020
  • November 2020
  • October 2020
  • September 2020
  • August 2020
  • July 2020
  • June 2020
  • May 2020
  • April 2020
  • March 2020
  • February 2020
  • January 2020
  • December 2019
  • November 2019
  • October 2019
  • September 2019
  • August 2019
  • July 2019
  • June 2019
  • May 2019
  • April 2019
  • March 2019
  • February 2019
  • January 2019
  • December 2018
  • November 2018
  • October 2018
  • September 2018
  • August 2018
  • July 2018
  • June 2018
  • May 2018
  • April 2018
  • March 2018
  • February 2018
  • January 2018
  • December 2017
  • November 2017
  • October 2017
  • September 2017
  • August 2017
  • July 2017
  • June 2017
  • May 2017
  • April 2017
  • March 2017
  • February 2017
  • January 2017
  • December 2016
  • November 2016
  • October 2016
  • September 2016
  • August 2016
  • July 2016
  • June 2016
  • May 2016
  • April 2016
  • March 2016
  • February 2016
  • January 2016
  • December 2015
  • November 2015
  • October 2015
  • September 2015
  • August 2015
  • July 2015
  • June 2015
  • May 2015
  • April 2015
  • March 2015
  • February 2015
  • January 2015
  • December 2014
  • November 2014
  • October 2014
  • September 2014
  • August 2014
  • July 2014
  • June 2014
  • May 2014
  • April 2014
  • March 2014
  • February 2014
  • January 2014
  • December 2013
  • November 2013
  • October 2013
  • September 2013
  • August 2013
  • July 2013
  • June 2013
  • May 2013
  • April 2013
  • March 2013
  • February 2013
  • January 2013
  • December 2012

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje

Meta

  • Log in
  • Entries feed
  • Comments feed
  • WordPress.org

Ne zaboravite da pročitate

Jasmina Luboder-Leković o stihozbirci ”Revolucija i njena kopilad” Dina Burdžovića
  • Istaknuto
  • Promocije

Jasmina Luboder-Leković o stihozbirci ”Revolucija i njena kopilad” Dina Burdžovića

May 22, 2025
Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.
  • Vijesti

Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.

May 16, 2025
Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića
  • Istaknuto
  • Promocije

Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića

May 16, 2025
Kratak prikaz zbirke odabranih pesama i prozaida Ivana Sokača „Pošta za Petrograd“
  • Istaknuto
  • Promocije

Kratak prikaz zbirke odabranih pesama i prozaida Ivana Sokača „Pošta za Petrograd“

May 13, 2025

Nedavne objave

  • Jasmina Luboder-Leković o stihozbirci ”Revolucija i njena kopilad” Dina Burdžovića
  • Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.
  • Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića
  • Kratak prikaz zbirke odabranih pesama i prozaida Ivana Sokača „Pošta za Petrograd“
  • Faruk Međedović: Ablin ples između mjeseca i zvijezda
  • Gordan K. Čampar: ALIJA DŽOGOVIĆ – ČUVAR JEZIKA I INDETITETA
  • Običaji i tradicija muslimana Crne Gore: Kurbanski bajram
  • Esma Husović-Vukelj: Otac
  • Tri pjesme Valentine Milačić

Kategorije

Aforizmi Antologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Humoreska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje
  • Home
  • Avlija
  • Riječ glavne urednice
  • Impressum
  • Kontakt
  • Pravila komentarisanja
  • Pišite ombudsmanu
  • Donatori
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram
Copyright © All rights reserved. | DarkNews by AF themes.