Said Šteta: Batonovo književno veče sa prijateljima

U petak je, 3. februara 2017. godine, organizovan je još jedan kulturni događaj u Klubu paraolimpijskih sportova „Baton“ Zenica, koji okuplja najteže invalide prošlog rata. U Muzeju Grada Zenica „batonci“ su za ljubitelje lijepe riječi, organizovali „Batonovo književno veče sa prijateljima“ okupivši na jednom mjestu pet zeničkih pjesnika, uistinu prijatelja udruženja „Baton“ koje, iako nema stalni izvor primanja novčanih sredstava, za razliku od drugih, radi i djeluje u punom kapacitetu. Pjesnici ove književne večeri bili su: dr Smajil Durmišević, Emina Selimović, Safija Vehabović, Zahir ef. Maglić i Said Šteta, ujedno  u ulozi moderatora ove književne večeri. Od lirike u samom uvodu, preko haiku poezije dr Durmiševića, do lepršavih stihova dvije pjesnikinje, Emine i Safije, punih mladalačke apstrakcije i terminološke začarenosti, i konačno produhovljene začinjenosti stihova izvučenih iz religioznih riznica efendije Maglića, te sudbinske doživljenosti utkane u stihove moderatora večeri, redali su se pjesnici i njihove pjesme. Valja spomenuti i dvije priče mladih pjesnikinja koje su ponaosob budile pažnju. Jedna koja nas poziva na nezaborav i druga koja traga za pomirenjem na ovim prostorima, što je i programski cilj „Batona“ kao udruženja.

Iako se  prilikom pripreme za kulturni događaj u gradu Zenica, strahovalo da poezija neće privući znatan broj publike, s ponosom ističem da je muzejski prostor, koji je koincidencijom bio ukrašen prodajnom izložbom slika zeničkih likovnjaka, bio prepun. Prisutni su na kraju izrazili zadovoljstvo ponuđenim, a jedan ratni vojni invalid mi je prišao i čestitao uz opasku: „Bilo je lijepo, čak sam i suzu pustio,“  što je odagnalo sve naše strahove od prije večeri. Među prisutnima posebno ističem grupu djece iz JU „Dom porodica -Zenica“ koji su sa svojim odgajateljem Halilom uveličali ovaj događaj. Nakon zakuske na kraju uz sokove, slatkiše i jabuke, zahvalili se, i uz osmijeh obećali da će doći ponovo. Ovim su članovi udruženja KPS „Baton“ sa prijateljima pjesnicima pokazali da kultura živi, čak i onda kada joj se ne pruže zaslužena materijalna sredstva.

Smajil Durmišević

BUTUM SELO

Usred Žepe

Niže vode

Pod orahom

Butum selo

Pod orahom

Eglen teče –

Suša, starost,

Deder smotaj,

Pišu l’ djeca…

Usred Žepe,

Pod orahom

Sjede

Sijele

Eglenišu

Dva čovjeka

Emina Selimović

KAKO PRENOSI ABDULAH IBN RAŠID

Legenda Arduba kaže:

kada padne

veliki nišan

nepoznatog dobročinitelja,

desit će se Sudnji dan.

Sine, iako vjerujem

u jednog Boga,

žurim poduprijeti

produženje svijeta.

Zahir ef. Maglić

BOSNA JE NAŠA KUĆA

Sokolovim krilima letim

nad tobom Bosno

i njegovim glasom kličem

tvoje ime

Darujem ti majčinsku ljubav

i osmijeh na licu

tvoju himnu srcem pjevam

i na Jarbolu podižem

tvoju zastavu

Ti svojom dušom i srcem

grliš cijeli svijet

ti svojom pameti razgoniš

oblake tame

i osvjetljavaš sebi pravi put

Ti pamtiš vrijeme bez ljudi

ali i ljude bez vremena

i raspoznaješ dobro i zlo

pravdu i nepravdu

Sada si konačno naučila

čitati i raspoznavati znakove kraj puta

na prste svoje ruke

možeš izbrojati divna sjećanja prošlosti

kojima si zakoračila

u novi svijet budućnosti

u našoj novoj, zajedničkoj Kući

.

Safija Vehabović

.

KAFKINO KLATNO

.

Klatno mog postojanja, njihalo je
Kafku u bešici.
U noći, kada su ribe padale s neba,
mi smo ležali u toplom domu,
ne znajući za vječnu putanju oblaka.
Ograničeni na četiri sigurna zida,
zataškivali smo beskonačnost.
Rasklopila sam kišobran i ponudila ti skrovište,
očima stranca ukazao si mi na metastazu beznađa.

.

Said Šteta

ZALEĐENE PTICE

.

Snjegovi godina pali

na cvjetna polja davnih želja

ni zvijeri ne putuju

Umire rijeka, ledeni vali

baš kao postelja

u kojoj zagrljaje snuju

Zaleđene ptice na grani

toplome jugu htjele

kao spomenici stoje

Odavno, a kao od lani

studen života dijele

dva srca, koraka nestalo je

Na istaknutoj slici pjesnici (s lijeva na desno) Zahir ef. Maglić, Safija Vehabović, Emina Selimović, dr Smajil Durmišević i Said šteta