Said Šteta: Bosnonoga

Poezija

Said Šteta

 

BOSNONOGA

 

Izuj se dok mi koračaš sred misli

da ti osjetim stopala bosa

i da ih moja čežnja zagolica

Bosnonoga,

nisu se glasovi naopako stisli

guste su šume tvoja bujna kosa

nakapanog medom, neljubljena lica

 

Bosnonoga,

znam ja to i drugačije reći

kako bi neki pero da zašilje

inatim se riječju koja nije česta

Al’ ti nemoj prestat’ u mislima teći

niti mirisati k’o u ruhu cmilje

bijela Bjelašnica, ama k’o nevjesta

 

Ja sam ti sanjar što san nedokuči

kako se to ljubav u tintu prolije

pa hartija žuta u dertu uzdiše

Bosnonoga

K’o Neretva sada u meni zahuči

I umjesto suze, kani Une dvije

Znat će da se zemlji kao ženi piše!