Said Šteta
Dan kada su odsjecali ruže
.
Nemilosrdno prodavci dželati
sjekli su ruže kao mačem
pohlepno u njima vidjeli ćar
Ja sam išao osmijeh dati
dok unutra samotno plačem
zaleđenim pticama na dar
.
Milovao sam očima jaglace prve
niz rijeku klize sante leda
jedini plijen ribaru starom
Sunce je prosipalo svoje mrve
da malo ugrije oko što gleda
pod kosom sijedom k’o beharom
.
Na ulici su odsijecali ruže
onako javno izricali kaznu
mijenjali za savjest jadne novčanice
Može li se voljeti od tog dana duže
napuniti dušu ljubavlju k’o haznu
pitam se dok gledam zaljubljene ptice.