Said Šteta
Gorica jedne jeseni
Evo me na žutom listu
k’o mornar lađe bijele
hvatam vjetar u njedra
ptica mala pjeva
umilno, da me tuga uze
dugine boje na kistu
sunce i jesen dijele
breza k’o gola bedra
još stidu odolijeva
s grana joj kaplju suze
.
Suzno je oko staro
nad laticama ruže
kanulo suze dvije
da rosa to je povjeruju
nišani hladni, bijeli
Zar i ti bubamaro
ne dijeliš sreću duže
zastala, još se smije
pauci ćilime ‘snuju
u travi gdje smo se sreli
.
Zadrhta suha trava
jabuka neubrana
mirišu dunje žute
na ormaru uspomena
iz srca izvukoh mač
Na dlanu duša spava
kestenom pečenim mirisana
redam na prste minute
još je straha sred vena
umjesto pjesme da ne čujem plač