Said Šteta: Kasno je

Said Šteta

KASNO JE

.

Pod moje veđe sletjele godine kao ptice,

oči se tamom kite mjesto perli,

i dah se svaki, kao na kuli otkucaj broji.

Kasno je, i ja sam ugasla svjetiljka moja leptirice,

nije to onaj plamen koji smo oboje htjeli,

kao hladan su kamen, dražesni prsti tvoji.

.

Kasno je, ti ćeš zaspati rano, putuješ daleko,

u tvome svijetu nema stanice sretanja moga,

i gledat ćeš kroz prozor da bi vidjela prazninu.

Kasno je, uzimaš uobičajeno keks i mlijeko,

još se vrpoljiš što vjerujem u Boga,

i tražiš samo jedan razlog da nadglasaš tišinu.

.

Kasno je, na mojoj glavi sletjele srebrne ptice,

još sanjam kofer za putovanje kojeg nema,

moji su koraci negdje u kockarnici potrošeni.

Mi smo zaustavljena slika požutjele razglednice,

na našim usnama oproštaj, k’o stari mačak drijema,

Kasno je, a mi smo isto, kao nekad zaljubljeni.