Redakcija Said Šteta
Smjelost
Smijem li misliti na tebe
dok tvoje misli dunjalukom jezde
i negdje daleko traže smiraj za se
Srce mi k’o prosjak na prtini zebe
gledajući nebo, sve su moje zvijezde
ponajviše onda kada se ugase
Smijem li na tebe misliti
kada mrak se k’o čaršaf razgrne
i prekrije pogled zadnji puta snen
Kad se duša grijehom prestane čistiti
plavetnilu neba k’o svijeća utrne
kako je to umrijet’ i bit’ zaljubljen?
