Sanela Halković
SEDMORICU ČEKALA JE HAVA
Da je stijena, pukla bi od jada,
da je čelik, u rijeku bi ga otopila tuga,
da je more, u suze bi ga potrošila,
da je Sunce, od žalosti bi se ugasilo,
da je vrelo, već bi usahnulo,
da je kaplja, svijet bi poplavila,
da je zvijezda, pala bi odavno,
Dvades’ ljeta čekajuć sinove!
Jednog, drugog, trećeg… šestog,
sedmoricu čekala je Hava.
Da je Mjesec, sjaj bi izgubio,
da je snijeg, čađav bi padao,
da je sabah, ni svanulo ne bi,
da je pjesma, bez glasa bi bila,
da je život, rađao se ne bi,
i oaza, već bi opustela,
da je suza, svijet bi osolila.
Dvades’ ljeta čekajuć sinove!
Jednog, drugog, trećeg… šestog,
mjesto svadbi, dženaze da pravi.
Tvrda duša, na zor ne umire!
.
Havi Tatarević iz sela Zecovo kod Prijedora, pripadnici velikosrpske paravojske, 23. jula 1992. godine mučki ubili šest sinova i supruga. Njihova tijela pronađena su u masovnoj grobnici Tomašici. Biće sahranjeni 20. jula ove godine, 22 godine nakon stradanja. Hava je dočekala njihovu dženazu.
Sanela Halković