Redakcija 
Kultura, umjetnost i obrazovanje su bedem postojanosti i opstanka bilo kog naroda, bez obzira na brojnost. Na takvom bedemu i o takvom bedemu je doktorirao Zećir Ramčilović polazeći od višestoljetnih korijena pa sve do danas Bošnjaka u Republici Makedoniji. Zbilja jedan ovakav naučni prijesek bio je prijeko potreban dijaspori Bošnjaka na ovim prostorima. Djelo ovog mladog entuzijaste nije samo puko nabrajanje, zapis poradi zapisa, već naučni rad, koji nauci približava vrijeme, prostor i u svemu tome mudru historijsku filozofiju opstanka naroda kom pripada.
Mnogo je bitno istaći sve ono što uvezuje kulturu, obrazovanje i umjetnost Bošnjaka s kulturama i dostrijelima ostalih zajednica s kojima se sve dijeli na ovim prostorima, pa i državnost i odgovornost za kvantitet i kvalitet ujedinjen, a s bošnjačkim predznakom.
Ovim skromnim zapisom želim skrenuti pažnju svim mojim prijateljima da prije svega se upoznaju s naučnim radom našeg Zećira, da vide kako se vijekovima gradilo prijateljstvo među zajednicama i čuvala zasebnost Bošnjaka na ovim prostorima.
Ne znam koliko je ovo djelo u suštini podiglo – pripremilo polugu s kojom bi svaki naučnik, odnosno čovjek izvukao zaključak da baš taj suživot, ta i takva zajednica daje smisao opstanka ljudskom humanizmu i sužava prostor uskogrudnim razmišljanjima trenutne fajde, a dugoročne štete prvo sebi, a onda i šire.
Prosto pitanje: Koja i kakva djela su opstala vijekovima? Baš ovakva koja su svoju moć prosto ulijevala u zajedničku rijeku opšteljudskog dobra. Mislim da se ovakav rad i ovakvo djelo mladog doktora Zećira Ramčilovića izdiglo iznad svakakvih današnjih sitnih interesa i populizma u kom se koriste svi elementi kratkog dostrijela.
Poruke su sjajne, značajne, k’o da su za sve ljude i sva vremena. Za one koji misle dobro sebi, ljudima i zemlji u kojoj žive, u kojoj imaju privilegije, no i odgovornosti. Rad Ramčilovića navodi čovjeka da se upita: Kako započeti dijalog sa samim sobom? Na kojem polju to početi i na kojem polju završiti?
Djelatnosti se dopunjuju, no bitno je u kojim sferama biti koristan svom narodu, komšijama-ljudima? Ovakav ishod i putokaz mogu samo ponuditi ljudi Zećirovog kova. Ljudi koji u nauci, kulturi i obrazovanju, u ljubavi prema čovjeku povezuju stvarnost i politiku, ukazuju na skromne poduhvate i razotkrivaju megalomaniju, koja nalik pira svuda i na svakom mjestu pušta korijenje.
Pišući svoj naučni rad, polahko skromno, no značajno za Opštinu u kojoj živi prihvatio je da bude savjetnik, da prestavlja ljude koji su primijetili njegovu skromnost, poštenje i nesebično zalaganje za dobrobit svih ljudi, za istinu. Omiljen je na poslu, u mjestu gdje živi, a i šire.
Ovim skromnim zapisom želim skrenuti pažnju svim mojim prijateljima da prije svega se upoznaju s naučnim radom našeg Zećira, da vide kako se vijekovima gradilo prijateljstvo među zajednicama i čuvala zasebnost Bošnjaka na ovim prostorima.
