Senada Đešević
NARODNE LIRSKE PJESME IZ PLAVA
Slatko bi’ majko, zaspala
„Slatko bi’ majko, zaspala,
Na đerđef glavu metnula“.
„Spavaj šćeri, ne digla mi glave,
Đe ti je bila duga noćca tamna?“
Muči majko, ne griješi duše.
Sinoj mi je dragi dolazio,
Veljik mi je zijan učinio,
U đulistan bašču ulazio,
Polomio lule zumbulove,
Bijelo mi je ljice obljubio,
Crne mi je oči zamutio,
Rusu mi je kosu zamrsio.
Stihove govorila Naila Huseinović
rođena 1933. u Završu; živjela u Završu
Zapisao učenik Amar Kandić, Plav
Slatko bi’ majko, zaspala
Slatko bi’ majko zaspala,
Zaspala.
Na đerđef glavu metnula,
Metnula.
Budi ju sivi sokolje,
Sokolje:
-Ustaj đevojko, đavolje,
Đavolje.
Jer ti se ženi suđenik,
Suđenik.
-Neka se ženi neka ga,
Neka ga.
Vezen mi jagluk na njega,
Na njega.
Tri su mi grane vezene,
Vezene.
Jednu saem granu jedaen daen,
Jedaen daen.
Drugu saem vezla drugi daen,
Drugi daen.
Treću saem vezla suzama,
Suzama.
Suze ga moje ubilje,
Ubilje.
Ruke ga moje grljilje,
Grljilje.
Usne ga moje ljubilje,
Ljubilje.
Stihove govorila Naila Huseinović
rođena 1933. u Završu; živjela u Završu
Zapisala učenica Dženana Huseinović, Plav
Iskoči Aljko iz grada
Iskoči Aljko iz grada,
Te iska majki Ajniju,
Majka mu dade Seljviju,
Te iskoči Aljko iz grada.
Kaed su stiglji bljizo do mora ,
On ju bači u more.
Napuni se puna godina,
Pa iskoči Aljko iz grada.
Viđela ga sestra Ajnija:
-Šućur mene, zete Aljija,
Kako mi je sestra Ajnija?
-Zdravo i dobro sestra Seljvija,
Muško je čedo rodila.
A bijelo platno privila.
Muško joj čedo plačljivo,
A bijelo platno kidljivo,
Pratila je mene za tebe,
Pa iskoči Aljko iz grada.
Kaed su stiglji bljizo do mora,
Pitala je sestra Ajnija:
-Šta je ono zete, Aljija,
Šta se ono vidi u more?
Da lj’ je ono žaba kornjača,
Alj’ je ono zmija šarulja,
Ilj’ je ono riba jagulja?!
-Nije ono žaba kornjača,
Nit’ je ono zmija šarulja,
A nije ni riba jagulja,
Već je ono sestra Seljvija!
-A-a-a-a-h, ljelje mene, sestro, za tebe!!!
Stihove govorila Naila Huseinović
rođena 1933. u Završu; živjela u Završu
Zapisao učenik Amar Kandić, Plav
Dockaen Abdo iz novine dođe
(Stara se ljubav ne zaboravlja)
Dockaen Abdo iz novine dođe,
Staru majku navr’ stubae nađe.
Ne pita ju: kako si mi, majko,
No ju pita: “Kako mi je draga?“
-Abdo sine, ti da si mi zdravo:
Draga ti se preudala davno,
Preudala i muško rodila,
Na tvoje mu ime nađenula,
Kaed ga ljulja sve mu pjesmu pjeva:
-Sine Abdo, ostao bez baba,
Ka’ ti majka bez prva meraka,
Ostala ti majka udovica,
Uzela ti prvoga jarana,
Jarana s kim je naučila!
Stihove govorila Naila Huseinović
rođena 1933. u Završu; živjela u Završu
Zapisao učenik Amar Kandić, Plav
Sabah zora
Sabah zora, a ja još kod dvora,
Podne uči, a ja sedlam dora,
Ićindija, a ja u lov pođoh;
Ja na brdo, a sunce za brdo.
Kaed na brdo zeljena ljivada;
Na ljivadu prostrta sedžada,
Na sedžadu zaspala đevojka:
Pod glavu joj snopče djeteljine,
Na krilo joj šareno jeljenče.
Davor doro, davor moje dobro,
Dobroga smo lova ulovilji:
Tebe doro, snopčić djeteljine,
Zagaru, šareno jelječe,
A mene ću, ljijepu đevojku.
Stihove govorila Naila Huseinović
rođena 1933. u Završu; živjela u Završu
Zapisao učenik Amar Kandić, Plav
Sabah klanja ljijepa đevojka
Sabah klanja ljijepa đevojka,
Sabah klanja i Bogu se molji:
„Daj mi Bože, iglu od merdžana,
Da saešijem jorgan od behara,
Da pokrijem sebe i bećara,
Da ja vidim kako bećar spava.
Bećar spava, oči ne zatvara.
Bećaru je kosa talasana,
Kosa plava, talasa se sama“.
Stihove govorila Raba Mrkulić
rođena 1936. U Vojnom Selu; živjela u Gusinju
Zapisala učenica Semira Koljenović, Gusinje
Ne čudim se mraku
Ne čudim se mraku nit oblaku,
Nit Grnčaru što se često muti,
No mom dragom što se na me ljuti.
Ako saem ga okom pogljedala,
Nijesaem ga srcom sevdisala.
Oči voda gljedaju svakoga.
Stihove govorio Hasan Feratović
rođen 1967. u Budojevicama; živi u Plavu
Zapisala učenica Dalila Feratović, Plav
Hoj, planino
Hoj, planino, planinice moja,
Omilje mi ta ljepota tvoja,
Daenom, noćom, po teb’ šetajući,
Šetajući dragog čekajući.
Prvu noj mu ne mogah doj,
Drugu noj mi kiša udaraše,
Treću noj se iskrado’ pa dođo’;
Dragi mi se bješe naljutio,
Naljutio grom ga pogodio;
Tri put me šakom udario,
I četiri mi zuba polomio,
Dva pljunula a dva pregunula,
Pa se mlada š’ njim posvadila.
Stihove govorio Hasan Feratović
rođen 1967. u Budojevicama; živi u Plavu
Zapisala učenica Dalila Feratović, Plav