Slobodan-Zoran Obradović
STATISTIKA
– Sve ispod 20% je mali gubitak i može se reći da smo dobro prošli, mislim da se i vi slažete, doduše, to kaže i literatura i nema šta da mi tu tumačimo, dodajemo i oduzimamo. Šta da je bio neki procenat viši, a nije zahvaljujući našoj mudrosti i može se reći zahvaljujući vašim procjenama, ali i mojim odlukama da u određenom trenutku uradimo ono što jesmo. Molim? Sačekaj malo! Šta si zapeo!
– Samo da vam kažem, samo da vam kažem…
– Svi ćete reći šta imate na kraju kad ja završim. Znate, nekada se dešavalo da gubici budu i preko 50%! Pa šta? Život ide dalje! Ma, prošli smo dobro, vjerujte mi! Ja sam kao glavni zadovoljan… A vi? Opet ti?! Šta je tebi? Šta si zapeo da kažeš, ma sjedi! A, kako vam je izgledalo ono kad sam rekao da samo treba da pregrupišemo snage i biće bolje, niste vjerovali? Vjerujete li sad?! Daj više, ne prekidaj me, reci!
– Gospodine pukovniče… imam… tešku obavezu, mislim… moram da Vam kažem…
– Reci, bre, u ovakvom danu kada smo ostvarili ovu veliku pobjedu, šta može da bude teško?
– Danas, kad smo mijenjali položaje, Vaš sin… pogođen snajperom… poginuo je hrabro braneći odstupnicu…
Zaljuljao se, jak bol mu je prostrijelio grudi… okrenuo se tragom kuršuma koji mu je jutros ubio jedinca. Onih 20% iz ratnog dnevnika udarilo je šamar prekaljenom vojniku. Profesionalna bezmilost je pala pred noge, a suzu je iz srca vukao apsurd statistike ka iskrivljenoj bolnoj grimasi na usnama… Za njega nije moglo imati većeg gubitka od tog malog postotka u onih 20% ukupne jedinice koja je izginula u toj uspješnoj akciji. Smijala mu se i riječ – mudrost koje se bio dohvatio da opiše svoju vještinu vojevanja, a tek ono da život ide dalje i nakon gubitka od 50%.
Iz knjige „ Neprilagođen“ objavljene 2012. godine IP „Grafokarton“ Prijepolje
Slobodan- Zoran Obradović, rođen u Beranama 18. 03. 1962. godine. Osnovnu školu završio u Gusinju, Gimnaziju u Plavu a Ekonomski fakultet u Podgorici 1984. godine.
Objavio je knjige poezije i proze: „Korak po korak san po san“, „Neprilagođen“, knjigu poezije Tražim te, sonetni vijenac Jednom tako u vijeku biva i knjigu poezije za djecu „Rasteš kao da te za uši vuku“. Pokrenuo ideju za nastanak, i bio urednik zajedničkih knjiga više autoraStihom govorim 1 i Stihom govorim 2 u kojoj je objavio i svoje pjesme. U pripremi za štampu mu je roman „Blago Milonjića“ i knjiga proze Ovo ću da ti ispričam.
U 2012. godini zastupljen je u zbornicima sa književnih konkursa (Ćirilica zlatno slovo srpskog lica, 2012godina – Centar za kulturu Petrovac na Mlavi; Mi smo skupa i kad smo daleko, 2012. godina – Književni klub Duško Trifunović, Kikinda; Zaveštanja 2012 godina – Udruženja srpskih pisaca u Švajcarskoj, a na konkursu Olovko ne ćuti 2012.g. – Kulturnog centra Barajevo i Književnog kluba Jovan Dučić nagrađen u kategorijama: ljubavna poezija, kratka priča i u kategoriji poezija za djecu. Pohvala na konkursu USKORA, Beograd za sonet Sana na međunarodnom književnom konkursu „DRAGAN ŽIGIĆ“ za najbolja književna ostvarenja u 2012. godini. Nominacija za Antlogiju izdavačke kuće Skriptio u Ljubljani (najbolje kratke priče sa prostora bivše Jugoslavije). Pohvala Udruženja prosvetnih radnika i pisaca Makedonije, za knjigu Neprilagođen (2012. godina).
Član je više književnih klubova u zemlji i inostranstvu.
Živi i stvara u Bijelom Polju, Crna Gora.
Istaknuta slika: http://www.besplatne-slike.net/razne-slike/slides/dva-stara-maskirna-tenka-iz-drugog-svetskog-rata.html