Ana Jovanović: Jesen
Ana Jovanović JESEN Rukama punim uvelog lišća Pozdravljaš tiho poslednju pticu Kao da puštaš u sebe jesen Ovog prezrelog leta ubicu Mirišeš vazduh, padaće kiša Drveće njiše svoje kose sede Čak ti se čini da sve je tiša Staza što prati glasove blede Zastaneš nekad i mirno čekaš Da te ponesu […]
Nastavi čitanje