Ana Jovanović: Jesen

Ana Jovanović   JESEN   Rukama punim uvelog lišća Pozdravljaš tiho poslednju pticu Kao da puštaš u sebe jesen Ovog prezrelog leta ubicu   Mirišeš vazduh, padaće kiša Drveće njiše svoje kose sede Čak ti se čini da sve je tiša Staza što prati glasove blede   Zastaneš nekad i mirno čekaš Da te ponesu […]

Nastavi čitanje