Tri ljubavne pjesme Dragana Stodića

Poezija

Dragan Stodić

 

 

 

 

 

 

 

Nema više nijednih vrata

 

Nema više nijednih vrata

Koje ćeš očima otvoriti

Ni za jednu kvaku prošlosti

Ne možeš se uhvatiti

Ruke ti nisu ovde

Gde sam izašla tu sam ostala da stojiš

Tu su mi stopala različita

Ne možeš se uhvatiti ni za jednu senku

U svaku sam se ja uselila

Nema nijednih vrata

Na koja možeš da uđeš

S pocepanim životom

Nijednu slamku spasa ti ne mogu dodati

Sve si moje slamke zapalio

Sve sam tvoje dodire zapalila

Ostao je samo jedan za nedaj bože

Možda te svemir pomiluje

Možda se sretnemo bez susreta

Imam u rezervi i jedna kukavičja vrata

Ali ti neću reći gde su

Naćićeš ih kad budem odlučila da zaspim

U tvojoj praznini!

 

Sutra ću doći u tvoj grad

 

Sutra ću doći u tvoj grad

U koji nikad neću doći

Tvoj grad je u tvom stomaku

Tvoj stomak je u tvojoj glavi

tvoja glava se okreće za psima koji laju

ja nisam naučio da lajem

ali ću sutra sigurno doći u tvoj grad

u koji nikad neću doći

moja božja kost još je u tvojim čeljustima

videću kako je glođeš

u tvom gradu u koji ću sutra doći

da vidim nepostojeće začeće

da mu sudim i presudim

kao što je ono meni presudilo

ne znajući da dolazim iz drugog grada

u koji neću da se vratim

bez žene koja nema svoj porođajni grad!

 

Je si li se vratila iz živih

 

Je si li se vratila iz živih

Ne vidjam te ni u jednoj zvezdi

Svetiš mi se izgorelom vatrom

Je si li se vratila iz glumice

Drama nije odigrana do kraja

Svetiš mi se neodigranom ulogom

Je si li se vratila iz živih

Zver u tebi hoće da je žena

Ništa ti se opet desilo

Ništa te je opet pogodilo sred srca

Je si li se vratila iz kaveza

Ili se još nisi vratila iz živih!