Dragan Stodić
Nema više nijednih vrata
Nema više nijednih vrata
Koje ćeš očima otvoriti
Ni za jednu kvaku prošlosti
Ne možeš se uhvatiti
Ruke ti nisu ovde
Gde sam izašla tu sam ostala da stojiš
Tu su mi stopala različita
Ne možeš se uhvatiti ni za jednu senku
U svaku sam se ja uselila
Nema nijednih vrata
Na koja možeš da uđeš
S pocepanim životom
Nijednu slamku spasa ti ne mogu dodati
Sve si moje slamke zapalio
Sve sam tvoje dodire zapalila
Ostao je samo jedan za nedaj bože
Možda te svemir pomiluje
Možda se sretnemo bez susreta
Imam u rezervi i jedna kukavičja vrata
Ali ti neću reći gde su
Naćićeš ih kad budem odlučila da zaspim
U tvojoj praznini!
Sutra ću doći u tvoj grad
Sutra ću doći u tvoj grad
U koji nikad neću doći
Tvoj grad je u tvom stomaku
Tvoj stomak je u tvojoj glavi
tvoja glava se okreće za psima koji laju
ja nisam naučio da lajem
ali ću sutra sigurno doći u tvoj grad
u koji nikad neću doći
moja božja kost još je u tvojim čeljustima
videću kako je glođeš
u tvom gradu u koji ću sutra doći
da vidim nepostojeće začeće
da mu sudim i presudim
kao što je ono meni presudilo
ne znajući da dolazim iz drugog grada
u koji neću da se vratim
bez žene koja nema svoj porođajni grad!
Je si li se vratila iz živih
Je si li se vratila iz živih
Ne vidjam te ni u jednoj zvezdi
Svetiš mi se izgorelom vatrom
Je si li se vratila iz glumice
Drama nije odigrana do kraja
Svetiš mi se neodigranom ulogom
Je si li se vratila iz živih
Zver u tebi hoće da je žena
Ništa ti se opet desilo
Ništa te je opet pogodilo sred srca
Je si li se vratila iz kaveza
Ili se još nisi vratila iz živih!