Redakcija 
Danja (Gašpar) Đokić rođena je 1960. godine u Pločama, R. Hrvatska. Do sada joj je štampano devet knjiga poezije: “Mirisni tragovi u meni”, “Dah proljeća u sazreloj jeseni”, “Ravnoteža svemira u kojoj smo se sreli”, “Mjesec u suzi”, “Sunce, pod bosim nogama”, “Žmireći put, zvijezda”, “Uspavanka za dvije tišine”, “Motiv za etidu”, „Svedan za sve moje“. Prva zbirka poezije “Mirisni tragovi u meni” 2012. godine doživjela je reizdanje, a i zbirka „Svedan za sve moje“ 2015. godine je također doživjela drugo izdanje. Pjesme su joj prevedene na engleski, francuski, slovenački, makedonski, mađarski, njemački i arapski jezik. Zastupljena je u raznim antologijama i elektronskim i klasičnim časopisima. Živi i stvara u Sarajevu.
Ovo malo duše nije na prodaju
.
nema ovo nimalo veze
s munchovim krikom
i terorom ludila
odlučna sam u tome
da istrajemo zajedno
pokušavajući protumačiti
sve što jesmo
imenovati stanje
kao što se imenuje čovjek
životom nazvati
i uz sve to imati
sasvim dovoljno
obraza prema bliskosti
gledajući kroz kolorit
izvršiti analizu broja poteza
kista poznatog majstora
i znati kako se
nijedna figura ne naginje
preko ograde mosta
niti most uopće postoji
u dušama onih što vole
samo su boje ljubavi
slika koju nosim
svugdje gdje krenem
pod rebrima u pohode
mjestu gdje ti postaješ prvi
prepoznat krik života
pitaš me
na kojoj boji duge smo
zastali u pokušaju
da se uskladimo
u načelu
crvenim dok smještam te
tamo gdje oduvijek pripadaš
u samom grotlu jave
hodajući putanjom spektra
najvrjedniji eksponat
ikad postavljen
ne ide na aukciju
(sačuvat ćemo krik
između sata i postelje)
može li pjesma pita me tiho
čuvar galerije u međuvremenu
.
Neuredna pjesma
.
neuređeni životi
vape za odmorom
baš kao i slabo uređene sobe
koje nude manjak prostora
kažu za dijete kad se uneredi
da najčešće zaplače
očaj je stanje
neuređene duše
oblaci su kugle
neuređenih kvadrata
krovovi bez dimnjaka nude
neurednu odgodu hladnoće
uglavnom pločnici zijevaju
pod ujednačenim koracima
svakojakih nereda
sreća je neuredno zbrajanje
vlastitih promašaja
u mojoj kući uredno
njegujem cvijet
koji raste kao vrisak
.
Oratorij za neusnule duše
.
Kako izgleda smrt istine u Siriji
znat ćeš ako si je bar jednom
osjetio u opkoljenom Sarajevu
u prekopanoj Bosni
koju ne možeš odvojiti
tek olako od Hercegovine
u smislenom letu ptice
od Gaze sve do Izraela
ako ti misao o smislu
poleti brže od zloguke slutnje
ako ti je slučajno nečija ruka
što je izvirila iz ozemljenih tijela
ličila na podignuti barjak herojstva
pred kojom su sve bijele zastave
i upotrijebljeni plavi šljemovi
ničice padali pred molitvu
da se nikad nikome više
sve to bezumlje ne dogodi
ako ti je sve to ličilo
na svetost ostanka
bar jednog čovjeka
u čijim očima si mogao
umjesto straha prepoznati prkos
u ime opstanka sebe u sebi
kao istine na svome
Istaknuta slika: Rožajske planine, foto: Nihad Nurković
