Tri pjesme Đurđe Vukelić Rožić

Poezija

Đurđa Vukelić Rožić

 

KOSAC

 

Gdje se kriješ košče kozobradi

iza kojeg lista ili pod krilom pčele

ti mene travku sitnu više ne jadi

strahovi ti se moji vesele

 

Ne mrzim te dušo nesretna

koj’ zadaću svoju strašnu nosiš

tek travka sam i još bi da cvatem

a ti kosiš, kosiš, kosiš…

 

S jasmina lahor pun čežnje

kad obećanje proljetno ponudi

a mirisne latice prhnu put zemlje

ti košče u blizini budi

 

Hrabro s visina sigurno sleti

čekanja me bolno drobe i lome

ja sanjam zvuk kose što k meni leti

znam da bit će po tvome

 

KAD SAM TVOJA

.

Kad sam tvoja

onda sam istina

i rijeka što ne sahne

slap koji za odmor ne haje

sunce što nikada ne staje

kad sam tvoja

onda sam blistava utiha

što nježnošću daljine slama

ruža što nikada ne vene

laka poput morske pjene

sjena zvjezdane mijene

kad sam tvoja

sav pijesak planeta

satom pješčanim meko šeta

a ja s tobom puna miline

plešem po srebru mjesečine

kad sam tvoja

lakša sam od pahulje

i mekša od vune maslačka

srce mi drhti k’o na povjetarcu lat

srce mi drhti k’o na povjetarcu lat

.

PRVI PUT U GRADU

 

Majčina gospođa teta gradska bje fina dama

posjetismo je u kući krova prilično neravna

bjeh tek djevojčica koja je veliki grad snila

a  mirisna me ljepotica pričama opčinila

 

Ulazna vrata škripila su k’o djedovi zubi

fićo pod prozorom sjedio je na svojoj trubi

plašio me smrdljiv haustor ogrnut u plijesan

nanizan bje čudnim stvarima, taman i tijesan

 

Izglodane stepenice vodile nas do prvog kata

s tri ili četiri stana mračna i u po bijela dana

ružna bjehu mnoga ukošena, smeđa vrata

ljuskama davnašnje tko zna koje boje posipana

 

U vrijeme njihove kave majci nešto šapnuh

pa mi tetica dade veliki i hladni ključ na dlan

pokazala mi je dugi hodnik dok crvenih se od srama

krenuh put wc-a što bje u dnu hodnika sam

 

Na kraju hodnika kvaka se činila opako ljuta

ugurati u nju krupni ključ činio se cilj nemoguć

bila je tamo daska s okruglom rupom i prozorčić-srce

baš kao djedov poljski zahod  – no ovaj ne vidje sunce

 

DVRožićĐurđa Vukelić Rožić rođena je 1956. godine. Diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, umirovljenica koja se bavi prevođenjem i pisanjem. Glavna i odgovorna urednica časopisa za haiku poeziju IRIS, koji izlazi u Ivanić Gradu, Hrvatska te zamjenica glavnog urednika za haiku pri Diogen pro cultura magazinu u Sarajevu. Za svoj rad primila niz nagrada i priznanja a do sada je objavila deset naslova (humoreske, poezija, aforizmi i haiku poezija).

Comments are closed.