Redakcija Đurđa Vukelić Rožić
KOSAC
Gdje se kriješ košče kozobradi
iza kojeg lista ili pod krilom pčele
ti mene travku sitnu više ne jadi
strahovi ti se moji vesele
Ne mrzim te dušo nesretna
koj’ zadaću svoju strašnu nosiš
tek travka sam i još bi da cvatem
a ti kosiš, kosiš, kosiš…
S jasmina lahor pun čežnje
kad obećanje proljetno ponudi
a mirisne latice prhnu put zemlje
ti košče u blizini budi
Hrabro s visina sigurno sleti
čekanja me bolno drobe i lome
ja sanjam zvuk kose što k meni leti
znam da bit će po tvome
KAD SAM TVOJA
.
Kad sam tvoja
onda sam istina
i rijeka što ne sahne
slap koji za odmor ne haje
sunce što nikada ne staje
kad sam tvoja
onda sam blistava utiha
što nježnošću daljine slama
ruža što nikada ne vene
laka poput morske pjene
sjena zvjezdane mijene
kad sam tvoja
sav pijesak planeta
satom pješčanim meko šeta
a ja s tobom puna miline
plešem po srebru mjesečine
kad sam tvoja
lakša sam od pahulje
i mekša od vune maslačka
srce mi drhti k’o na povjetarcu lat
srce mi drhti k’o na povjetarcu lat
.
PRVI PUT U GRADU
Majčina gospođa teta gradska bje fina dama
posjetismo je u kući krova prilično neravna
bjeh tek djevojčica koja je veliki grad snila
a mirisna me ljepotica pričama opčinila
Ulazna vrata škripila su k’o djedovi zubi
fićo pod prozorom sjedio je na svojoj trubi
plašio me smrdljiv haustor ogrnut u plijesan
nanizan bje čudnim stvarima, taman i tijesan
Izglodane stepenice vodile nas do prvog kata
s tri ili četiri stana mračna i u po bijela dana
ružna bjehu mnoga ukošena, smeđa vrata
ljuskama davnašnje tko zna koje boje posipana
U vrijeme njihove kave majci nešto šapnuh
pa mi tetica dade veliki i hladni ključ na dlan
pokazala mi je dugi hodnik dok crvenih se od srama
krenuh put wc-a što bje u dnu hodnika sam
Na kraju hodnika kvaka se činila opako ljuta
ugurati u nju krupni ključ činio se cilj nemoguć
bila je tamo daska s okruglom rupom i prozorčić-srce
baš kao djedov poljski zahod – no ovaj ne vidje sunce
Đurđa Vukelić Rožić rođena je 1956. godine. Diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, umirovljenica koja se bavi prevođenjem i pisanjem. Glavna i odgovorna urednica časopisa za haiku poeziju IRIS, koji izlazi u Ivanić Gradu, Hrvatska te zamjenica glavnog urednika za haiku pri Diogen pro cultura magazinu u Sarajevu. Za svoj rad primila niz nagrada i priznanja a do sada je objavila deset naslova (humoreske, poezija, aforizmi i haiku poezija).
