Dušan Dojčinović
Kad je H. D. otišao na onaj svet
kad je H. D.
otišao na onaj svet,
bio sam promrzao
pokisao ko cvet…
Pa tako to biva,
svako pođe nebu pod oblake
i grom putem kopriva,
a kažu da neće
ko se rodio, umreti neće
zapalite sveće
umro je H. D.,
preturao po kontejnerima,
tražio hranu
tu gde je smeće…
Kad je H. D. otišao,
svet nije stao…
Možda kod Zanatskog Centra ”Dezert”, sat,
ostavljen od svih
vodio je sa svima
svoj lični rat
„moze“(može)
„paljać” (upaljač)
pamte generacije
uzrečice te
i psovke
sa rečce dve
(j…m, ti m…u!)
Ako ga neko iznervira…
Kad je umro H. D.,
još jedna gradska, maskota
bio bi lik za film: “Kako sam
sistematski uništen od idiota“!?…
Bio bi lik za roman Dostojevskog
Al’ on je napisao samo jednog idiota.
Kad je umro H. D.
umesto suza
Usne mi se razvukle u osmeh
jer svima je
Terao šegu i i smeh,
pa neka neko kaže daje šala greh!?
Kada je umro H. D.
gradska legenda, lutalica, Rom
što nije imao dom,
al’ njemu je nebo
zvezdano bilo pokrivač
a zemlja najudobniji krevet…
Kada su ga prebacili na Urgentni centar
bilo je tačno, devet!?…
Samo mu klonula glava…
Tako je znao u sedećem položaju,
Širokom Čaršijom da spava…
Neko mu da pljeskavicu,
koka-kolu
i cigaretu, što do filtera, izgori među prstima
u sećanju H. D.,
što,
nosio je svoju sudbinu, tešku, život
ko krst
u, inat svima,
ja ti satkah, ovaj
venac od rima.
Oko moje
Misliće da samu lud
Da sam zbunjen
Nemam, kud
U tebe sam oko moje
Zaljubljen
Oko moje
Još si preko puta srca mog
Tu je tvoj dom
Prečica do zagrljaja mog
Ostavi sve brige snove
Boli
Oko moje, ja sam tu
Noćas
Da te u stihovima
Volim.
Ogolila kajsija
Pred kućom
ogolila, opalo lišće
na granama ni list
ljudi su tako prljavi, život…
Ma ko suza, sam čist!
Ogolela kajsija
udavi me žgaravica
i, boli, rektum:
(magacin fekalija)
I ova kafa mi gorči, ne prija
skoro će sumrak, gledam kroz
prozor pred kućom,
ogolela kajsija.
Svete
nema ko lišće da mete
suzama cveće da zaliva
ma nek si ti ko kajsija
rodna
ma neki si mi zdrava i živa.
___________________
Istaknuta slika: foto: Fikret Seferović