Tri pjesme Marice Behtan Cecelja

Poezija

Marica Behtan Cecelja pjesnikinja usamljena i neshvaćena u vječnoj potrazi za srodnom dušom rođena je 2. prosinca 1960. godine. Živi u Ivanić Gradu u Hrvatskoj. Napisala šest zbirki poezije. Zbirke Obrisi i Virtuelni krug mogu se pogledati na internetu www.digitalne-knjige.com. Ušla sa pjesmama u mnogo zajedničkih zbirki i zbornika: Garavi sokak 2013., Čukarice 2013., KUD Dragutin Domjanić Adamovec. Dobtinica više nagrada, neke pjesme uglazbila, nastupila u bezbroj radio emisija za pjesnike i imala nekoliko nastupa na TV.

Kontakt: [email protected] i [email protected]

 

PO OBIČAJU SAMA

 

napisah jutrom stihove

što ih sanjah

površno zapamčene o nama

previše ti pažnje u snu poklanjah

a ostah po običaju sama..

poželim ponekad da si tu

i da se na te oslanjam

nestaješ u mom snu

ja te po običaju sanjam

 

ne pitaj me čija sam tko mi snove grije

tvoga srca rana sam što zarasla nije

 

ne pitaj dal sama sam

tko me jutrom budi?

 

tvoga srca stranac sam

što te tajno ljubi

 

u duši tvoja sam i dajem ti sve

u srcu sanjar sam i živim za sne o nama

u pjesmi klanjam se

 

DRVEĆE PUTUJE

 

Žuto cvijeće u sivo smeđem polju proleti

jesen postara žalosne vrbe tugu osjetim

 

vlakovi im zanjišu grane

pa trpe šamare sa strane

 

Budnoj mi pred očima preleti drveće

hrasta i breza bijelih

o koja lepeza mudraca neveselih

srebrnih diva što se kreću u drveću

 

i lete na krilima sna a snima budna snivam i ja

 

o kad će već jednom vlak stati

da se ne moram za njima okretati

 

i sve zamrzne zima

da drveće prestane putovati

vlakom za oblacima

 

STARE MISLI ISPOD OKLOPA

 

Stare misli ispod oklopa

Izgubljeno vrijeme bilježi propuste

Nedoumice golicaju tešku narav

Sudbinama koračaju korak po korak

Usamljene duše

Krojači života odmjeravaju i režu

Remeni prolaznosti

Neumorno stežu