Veljko Bosnić
KADA KRENEM
Kada krenem iz ovog
Brda
Ove pokisle slike
Jeseni
Oka tvog u krajičku
Prozora
Do puta
Kada krenem iza brda
Putem
Iza sna ove noći
Koja je otišla u nepovrat
Čekanja i kajanja
Kada krenem
JUTRO SAM
Svjež zimski san
Razbija se o stakla prozora
Zamagljenog
Lagani trptaj sna
Dodira tvog
Na kraju kreveta
Na kraju jutra
Sam
Magla koja boji moje
Slutnje
Steže kao ove godine
Samoće
Svježe jutro
Sam
TRAG
Poneću i ovoga puta
Taj trag oko srca
Tu lapršavu sjenku tvoga lika
Sna
Spustiću i ovoga puta
Taj teret koji mi prija
Tu
Jednostavnost i prostotu
Duha
Požude i sloma
Sve to na predvorje
Nekog budućeg
svitanja