Una Mugoša: Kako je biti sam

Una Mugoša

KAKO JE BITI SAM

Koračaš ulicom, samo sa svojom sjenkom,

i u stopu te prati,

i samo što je ne zgrabiš za gušu,

i počneš da je daviš,

i moliš je da te vrati.

Moliš je da se vrati, sa tobom,

barem nekoliko koraka unazad,

onamo gdje su postojali ljudi,

ali ona kao da se ljuti,

i ostavlja te.

I sopstvena sjena te ostavlja.

I nastavljaš svojim putem,

gledaš majke koje se na djecu ljute,

i očeve koji drže za ruke, svoje male princeze,

i vidiš braću i sestre koji se jure,

i stežeš ruku, gutaš knedlu.

Vučeš svoju sjenku sa sobom,

Moliš sunce da ne zađe,

i nastavljaš dalje svojim putem.