Uspješno promovisan prvi roman Mirsade Bibić Šabotić

U Rožajama je 4. juna 2013. održana promocija romana Majko, zašto? autorke Mirsade Bibić Šabotić. Promociji je prisustvovalo skoro 700 posjetilaca, što je do sada  nezapamćena posjeta sličnom kulturnom događaju u ovom gradu. Osim toga ova manifestacija je bila prava kulturna revolucija jer je ovo prvi roman u rožajskoj opštini pisan rukom žene i prvi roman u Crnoj Gori koji potpisuje Bošnjakinja, žiteljka Crne Gore.

,,Radnja romana Majko, zašto? oblikovana je dramaturški tako da ostavlja čitaoca bez daha od prve do posljednje stranice. Nepredvidive, ali sudbinski povezane niti ljudskog bitisanja, poput paukove mreže koja nevidljivo ispleta vizije naših života, odredile su život glavne junakinje romana znatno ranije nego što je došla na ovaj svijet, jer je jedne tople noći, pod libijskim nebom, začeta u grešnoj ljubavi njene majke i čovjeka druge boje kože, što se kasnije genetski odrazilo na njenog sina, rođenog iz najiskrenije i najčistije ljubavi. Ambijent u kojem se dešava radnja je kosovska sredina, u kojoj život Fahrijine porodice biva određen tradicionalnim zakonima krvne osvete, a kasnije suludim ratom i zlim vremenima, koja obezvrjeđuju čovjeka navlačeći mu preko razuma krvavu masku pomračenog uma, čije kandže se tih mjeseci zlokobno opružaju preko Hajle i zarivaju u tkivo Crne Gore. Autorka se ne upušta u dublja razmatranja uzroka i posljedica rata, krivaca i žrtava, ali postupkom objektivnog naratora bilježi ta tragična dešavanja i prepušta istoriji da o svemu donese svoj sud, odnosno čitaocu da, sudjelujući aktivno u čitanju i tumačenju djela, oblikuje svoj stav.

Uvjerenja sam da ovaj roman može biti veoma inspirativan za ekranizaciju i filmski projekat, jer je struktuiran kao veoma dramatično i zanimljivo slikanje ljudi i vremena jednog karakterističnog podneblja, sa, može se reći, gotovo oblikovanim scenarijem.” – naveo je u svojoj recenziji romana Majko, zašto? profesor Ismet Mujević, koji je bio moderator i promoter na promociji kao i lektor i recenzent romana.
Svoje viđenje romana iznijela je i profesorica književnosti Menduha Murić koja je u svom iscrpnom izlaganju dala kroki portret bitnih elemenata i strukturalnih činjenica u romanu:
,,Spisateljica Andrićevskim stilom kao u ,,Prokletoj avliji”, kroz krugove pričanja Sokolja Dacija, penzionisanog policajca Azema Hasaja, zatim priča Hadžije Ljaića o nemilim događajima koji su se zbili na Kosovu i tu nedaleko od nas diljem Kaluđerskog Laza. Najbolnije kazivanje je smrt Selimova, vriska njegovih bespomoćnih djevojčica i opet pitanje Zašto. Bježali su od rata a smrt su našli na prostorimia Crne Gore. Svojom tragikom se izdvaja i Nemkina smrt, kao i smrt njenih sinova. Ona je bila “iredenta”, tako su je nazvali oni koji su pucali u nju. Nemka je u trenutku smrti imala više od sedamdeset godina.

I na kraju smrt trinajesto godišnjeg dječaka Labitnota Kastratija, jedinca između šest sestara, daće tragični pečat ovoj priči za koju nikada neće biti odgovora.

Ovaj roman svojom strukturom, likovima i poetikom, pripada modernom romanu, sa kojim bi se ponosili davno afirmisani književnici, a on je u stvari prvjenac naše spisateljice Mirsade ” –  navela je profesorica Murić navodeći i da je veoma počastvovana, što joj se pružila prilika, da ovde pred audirorijumom, nakon isčitavanja romana ,,Majko zašto”,  njene drage koleginice, profesorice Mirsade Bibić Šabotić, iznese nekoliko svojih impresija na ono što je autoruku svrstalo u red vrlo interesantnih i kvalitetnih pisaca.
,,Uspijeva autorka Šabotić da u ovom rukopisu vrlo karakterističnim lirski treperavim izrazom uhvati i budućem čitaocu prenese svu neuhvatljivost i neponovljivost krhke ljudske egzistencije, čudnih sudbina u ovozemaljskom životu. A sudbine su u ovom romanu i različite: pravedne i nepravedne! Nepravedne više bole! Lirskim tkanjem Mirsada Šabotić čitaoca pridružuje kolonama koje su obilježile posljednju deceniju dvadesetoga vijeka, a kosovsko-metohijska priča  ima svoju krv, svoju bol, svoj krik! Ima nadu, iščekivanje. Ima oči uprte sa rožajskoga puta ka vrhovima prokletijskim. Slobodi! Ovo je roman crne boje – crne ,,kao zemlja, crne kao noć bez mjesečine, crne kao tuga u očima siročeta…” – naveo je profesor doktor Draško Došljak u svojoj recenziji a koju je u njegovom odsustvu pročitao profesor Ismet Mujević.
Vjerujemo da će pojava romana ,,Majko zašto?” djelovati inspirativno za sve one koji, i pored svojih stvaralačkih mogućnosti, nemaju snage da perom u ruci ovjekoveče i sačuvaju od zaborava kulturu, jezik i tradiciju  bošnjačkog naroda i na taj način ukažu na vrijednosti koje oplemenjuju čovjeka.

Mirsada Šabotić, rođena je 9. 2. 1966. godine u Peći. Osnovnu i srednju školu je završila u svom rodnom mjestu, a Filološki fakultet, Odsjek jugoslovenske književnosti i srpski jezik u Prištini. Svoj radni vijek je započela u OŠ ,,Aca Marović” u  Prištini kao apsolvent, da bi kao diplomirani profesor nastavila svoj rad u svom rodnom mjestu Peći u Ekonomskoj školi ,,Mileva Vuković”. Od  1993. pa do 1995.  godine radi u Gimnaziji ,,30. septembar” Rožaje kao profesorica maternjeg jezika. Kao tehnološki višak dobija premeštaj u OŠ ,,25. maj’’. Od 2000. godine, ponovo započinje rad u Gimnaziji ,,30. septembar’’ gdje i sada radi. Pored poznavanja svog maternjeg jezika, govori ruski, turski i albanski.

Udajom za Hajra Šabotića postaje žiteljka Rožaja. Njena iskustva u prosvjeti doprinijela su kulturnom i obrazovnom prosperitetu grada. Mirsada je kao profesor svoje intelektualne, radne i kreativne sposobnosti započela 1998. godine sa učenicima OŠ ,,25. maj”, kada je, poslije dugog vremena, Rožaje ugledalo pozoršino prikazivanje dramskih tekstova. Podrška koju je imala tada u školi motivisala je da sa svojim radom nastavi i u Gimnaziji. Energična, kreativna i ambiciozna, Mirsada je uspjela da za petnaest godina napiše 20 pozorišnih tekstova i da iste režira i prikaže široj publici ponavljajući po nekoliko puta njihovo izvođenje na zahtjev građana. Vrijedno je spomenuti drame Bika ćera modu, Naš jezik, Predizborna kampanja, Reforma školstva, Hasanaginica, Džekinica, Romeo i Julija, Kad lišće pada, Fejsbuk. U svojim pozorisnim djelima ona afirmiše Rožaje, kulturu, životne vrijednosti, ali često i zna da, poput Nušića, literarnim bičom udari po ljudskoj devijaciji i ostalim duhovnim anomalija koje, nažalost, u ovom turobnom životu zauzimaju sve više maha i unižavaju ljudske vrijednosti.
Pored toga što u svojoj školi vodi dramsku sekciju, aktivna je i u literarnoj i recitatorskoj sekciji. Imena rožajskih mladih pjesnika poput Seada Šahmana, Harisa Zekića, Tajle Kurpejović, Amre Tahirović, Brahima Braca Kajevića su upravo iznjedrena njenim entuzijastičkog radom. Organizovala je mnoge manifestacije u okviru škole ali i lokalne zajednice, gdje je dala veliki doprinos. Pored toga što je u okviru vannastavnih aktivnosti profilisala školu i njen rad, Mirsada se pokazala kao veliki humanista. Organizovala je oko desetak promocija knjiga. Treba spomenuti njen rad u redakcijskom odboru za izdavanje knjige Doživljeno ili zapamćeno. Njen  poseban humani doprinos se ogleda u činjenici da je jedna od prvih osoba u našem gradu koja je organizovala humane manifestacije, poput manifestacija: Pomozimo djeci sa posebnim potrebama, i druge humanitarna akcije.
Napisala je deset recenzija i  lektorskih radova, i to sve u humane svrhe. Njeno angažovanje van nastave doprinijelo je značajnom profesionalnom usavršavanju zbog čega su je Zavod za školstvo  i Ispitni Centara Crne Gore  angažovali kao svoju redovnu saradnicu.
Autor je Plana i programa za bosanski jezik osnovnih i srednjih škola u Crnoj Gori. Učestvovala je u kreiranju kriterijuma za ocjenjivanje eseja na eksternom maturskom ispitu, autor je testova i tema za eseje za polaganje eksterne mature. Test administrator je pri Zavodu za školstvo. Za ukupan njen rad Zavod za školstvo i Ministarstvo prosvjete i sporta Crne Gore dodijelili su joj zvanje trenera u nastavi za odrasle kao i zvanje savjetnika.

Objavila je dvadesetak stručnih radova u zbornicima, naučnim knjigama, novinama. Autor je pet objavljenih priča, kao i 100 neobjavljenih pjesama.
Njena satisfakcija je rad sa učenicima i, kako i sama kaže, u učionici i među tim mladim ljudima se najbolje osjeća. Tolerantna, fleksibilna, a, istovremeno, preduzimljiva da učenicima pruži znanje, kod gimnazijalaca je dobila epitet naša druga majka. U znak njene požrtvovanosti i nesebičnog pružanja znanja i roditeljske ljubavi, prije nekoliko godina su joj učenici prostrli crveni tepih ispred škole i, uz buket cvijeća, poželjeli dobrodošlicu poslije povratka sa bolovanja. Za sebe kaže da joj je bilo teško da se adaptira na ovu sredinu, s obzirom na svoj revolucionarni duh, na svoju hiperaktivnost, temerament i romantičarsku dušu. U početku nije bila shvaćena, pa se na njen entuzijazam gledalo sumnjičavo. No, nije posustajala. Borila se da je ljudi upoznaju i da shvate da se ispod temperamentne Mirsade krije emotivna osoba, koja se ne stidi na času i da zaplače kada se za to stvori situacija.
Za ukupan doprinos u obrazovnom i vaspitnom sistemu u našem gradu dobila je Tridesetoseptembarsku nagradu, koju dodjeljuje SO Rožaje za izuzetan doprinos u oblasti kulture, nauke i obrazovanja.
Danas, poslije 22. godine radnog staža, srećna je što je u Rožajama, srećna je što živi u mjestu odakle su njeni roditelji, što dijeli život i blagodati sa svojim sugrađanima.

Mirsada je i uspješna majka. Izrodila je četvoro djece: Anisa, Sanitu, Kanitu i Zahira, koji su odlični učenici i studenti.
Majko, zašto? je njen prvi roman.