Vesna Laudanović: Ko sad da ig vidim…

Poezija

Vasna Laudanović: Ko sad da ig vidim, pohvaljena pjesma na 3. konkursu časopisa Avlija za najbolju pjesmu u regionu za 2013. godinu

 

Vesna Laudanović je rođena u Beogradu 1957. g. Živi u Kragujevcu gde je 1987. godine diplomirala na ekonomskom fakultetu. Piše poeziju, priče, pripovetrke i dramske tekstove. Sarađuje sa književnim časopisima. Nagrađivana.

 

K’O SAD DA IG VIDIM…

 

Kad su Olgu rodili,

dal’ bi deves’to dvades druge,

Milivoje je prokle sa samrtne postelje:

Bacite to dijete u Đetinju,

šta će kome tuđa sirotinja brez oca!

Još žensko.

A ti se Cmiljo vrati  u rod svoj,

neću  još dugo, ženo.

Traži sebi drugu sreću.

 

I  u ljeto  umrije Milivoje mlad,

nije Olga ni četres dana napunila.

 

Al majka Vinka mu  se sažali

na prokletinju.

Sažali se i ne zažali.

Sebi privi siroticu Olgu,

od sina pošljetak,

a snaju Cmilju vrati u rod njen.

 

Tako je to negda  moralo biti.

 

I  Cmilja ostavi  Olgu babi Vinki

da joj ona bude majka.

I preudade se,

još joj se čo’ek oladio nije.

Osta Olga kod babe Vinke

da joj  bude uteha za sinom.

 

I bi uteha.

Olga bi vesela i blagorodna,

beše vredna.

Mnogi ju je momak pogledo.

 

Al  poleće mlada da se uda,

zelena,

te se udade i rodi sina

od nekoga besnog Tomića

što ga rat proguta negde na nekoj granici.

Mnogi vojak pogibe

u tom ratu na nekoj karauli

i mnoge mladice ostaše udovice

pa i jadna naša Olga š njima.

 

Osta Olga sa malim Tomićem

i s babom Vinkom mesto majke.

Šta će?

Al udade se opet,  najposle.

Ku’ će?

I ode za nekim Sinišom u svet

što se pravio da je gospodin

i obećav’o da će malom Tomiću biti k’o otac,

a slag’o.

I Olga morade da  malog  Tomića ostavi

da Vinka i njemu bude majka

k’o što je i njozi bila.

I ode za svojijem čo’ekom te i njemu  izrodi dva sina,

neđe tamo oko Kruševca,

braću Tomićevu, Branka i Milana.

 

Osta grotinja, mali Tomić,

kod prababe Vinke

da i njemu bude majka

k’o što je bila  majka i majci njegovoj .

 

I Vinka bi majka svijema

do trećega koljena:

Svome  sinu Milivoju,

njegovoj šćeri Olgi,

i njezinom sinu Tomiću.

I sve podgaji dobro i podiže,

k’o svaka majka.

 

Dade joj Bog dug život

radi  čeljadi.

Al umre u sto trećoj,

‘nako sitna ko kokica.

 

Izdžigljo je mali Tomić k’o iz vode.

Bio visok i mršav , al stidljiv i drhtav,

k’o ’tić kad ispan’e iz gnezda.

Ne bi srećan Tomić sam od sebe.

 

Niti je se ženio, niti je počinjo.

Voljela ga neka Vlajka s brda,

al je nije uzo.

 

Kad mu umrije majka Vinka,

osta sam na svetu

u staroj kući na brdu kod Užica,

sirotan.

I propi se, vran gavran,

i obolje na plućima.

Terali ga da se leči,

nije ‘teo.

 

U jesen obolje,

u proljeće umrije.

 

Ugasi se k’o svijeća, sam.

 

Nemade mu ko ni groba oplakati,

ne ostade niko za njim u žalosti.

Samo ja.

 

Ja mu dođem tetka,

kukavcu sinjem iza gore.

Evo, iznijela sam ovi koji kolačić,

valja se d’ uzme s groba.

Na današnji  je dan  ošo majci svojoj pod krila,

Vinki…

 

….K’o sad da ig vidim,

sede na ‘rastovoj klupi pod kućom.

Mali Tomić,

‘nako mu crne one oči njegove krupne

i one mu noge mršave i čvorne.

A Vinka,

‘nako sitna k’o kokica,

miluje ga rukom po glavi

i pravi mu razdeljak.

 

K’o ljeto je…

K’o greje sunce i stigla ranka,

plava,

prerodila…

Dovatila do verande…

 

Vesna Laudanović
Vesna Laudanović

Vesna Laudanović je rođena u Beogradu 1957. g. Živi u Kragujevcu gde je 1987. diplomirala na ekonomskom fakultetu. Piše poeziju, priče, pripovetrke i dramske tekstove. Sarađuje sa književnim časopisima. Nagrađivana.

Njene priče uvrštene su u više zbornika:

„Najkraće priče 2009“, „Najkraće priče 2011.“, zbornik „O malim i velikim stvarima“ (2012.),zbornik „Najkraće priče 2012“, kao i u zbornik „Hilandar“  (2013.)- svi  IK „Alma“ iz Beograda. Zatim u zbornik Vršačko pero 2013“ KK iz Vršca, u zbornik književnog časopisa „ Scena Crnjanski“ („ 58 majski susreti“ 2013.) istoimenog KK pri „Đuro Salaj“ AD, Beograd, u almanahu za 2013. „Večiti ram“  umetničkog udruženja „ Milutin Alempijević“ iz Frankfurta na Majni.

Njene pesme uvrštene su u sledeće  zbornike poezije:

„Novi mostovi“, 2012, časopisa “Avlija“ iz Rožaja (1. nagrada na medjunarodnom konkursu),  „Sinđelićeve čegarske vatre“ 2013. udruženja pisaca „Glas korena“ iz Niša, „ Jutro nad Ozrenom“(2013) Knjževnog kluba „Sokolovo pero“ iz Soko Banje, „ Šumadijske metafore“ 2013, Mladenovac, „Medju 10 najboljih“ na književnom konkursu opštine Ljig- The Best of Trava, „Garavi sokak 2013“ KK „Miroslav Mika Antić“ iz Inđije,  „Izvornik“ 2013, književnog kluba „21“ iz Smederevske Palanke, povelja književnog kluba „Rujno“ iz Užica, za najlepšu ljubavnu pesmu u 2013, zbornik „Magija“ i „Vrata Ponišavlja“ 2013, KUD-a „Mladost“ iz Niša, zbornik najlepših pesama o vinu , 2013, izdavačke kuće „Arte“ iz Beograda.. 

Njen kratki satirični roman „ Izborni proces“ našao se i medju izabranim kandidatima za nagradu „ Zlatni omnibus 2012“ izdavačke kuće „Smart Studio“ iz Beograda.