Skip to content
May 17, 2025
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

PORTAL ZA KULTURU, KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENE TEME

Connect with Us

  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram

Tags

Aforizmi Antologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Humoreska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje
  • Home
  • Vijesti
  • Poezija
  • Proza
  • Magazin
  • Kolumne
  • Intervju
  • Eseji
  • Portreti
  • Kulturna baština
  • Zdravlje
  • Ekologija
AJB uživo
  • Home
  • Kolumne
  • Vukosav Delibašić: Ja sam odavno sam sa sobom
  • Kolumne

Vukosav Delibašić: Ja sam odavno sam sa sobom

Redakcija May 15, 2016

Kad čovjek dođe u neke ozbiljne godine shvati da i nije predugo vrijeme između rođenja i smrti, pa makar živjeli sto godina, mi umjesto da ga iskoristimo i ulažemo u sve što će ga učiniti lijepim, mnogo toga vremena izgubimo na najgore moguće stvari, koje ne samo da su upropastile naše vrijeme, nego smo taj teret natovarili novim generacijama

Piše: Vukosav Delibašić

– S kim si?

– Ja sam odavno sam sa sobom.

Odavno, sam sa sobom, sa svojom porodicam, sa zdravorazunskim ljudima, neostrašćenim prijateljima, ni u vjeri ni u politici, nikada ne praveći razliku koje su vjere i nacije i kojoj partiji pripadaju,  i hvala Bogu da ih imam.

Čini mi se da se sve dogodilo preko noći, a nije nego je planirano i pripremano na svim stranama. Pojavili su se novi lideri, mladi, sredovječni i poneki stari, svi u vidu idola kojima je narod slijepo vjerovao. Posebno visoko su se kotirali dobri oratori, koje je, poslije višedecenijske tišine i referata napisanih u istom stilu, narod slušao sa ushićennjem i divljenjem na „hrabrosti“ koju su pokazivali, pozivajući narod na odbranu svojih prava, i ugroženosti od onih drugih, svaki iz svojeg „atara,“ kudeći Tita da je baš njih zapostavio a da je onima drugim dao mnogo više prava. Na pustolovinama socijalizma su oživjeli nacionalisti svih boja i rabe ga, ili kude po sopstvenoj potrebi, kao i Boga, koji se vratio sa njegovim odlaskom, koje mu se mole, više iz političkih nego iz religijskih razloga, a sve za ostvarivanje materijalne koristi.

I u socijalizmu je bilo Boga u pravim ljudima i on je u njima ostao i poslije devedesetih, a onima koji nijesu znali za Njega, počeli manipulisati narodom uz pomoć religije koji je navikao na mirno vrijeme, kada se svak ko je bio vjernik molio Bogu u svojoj bogomolji i u svojoj kući, na svoj način onako kako mu nalaže njegova vjera, skrušeno, spokojno i mirno, tako da ne bi smetao onome drugome koji se drugačije u svojoj bogomolji moli ili klanja, jer su mislili Bog ili Allah je jedan na nebu, a ljudi su na zemlji, iako mu se za milost ne molimo svi jednako. Devedesetih na prostoru bivše SFRJ se preko noći vratio, ne Bog, nego mržnja, nacionalizam i nepovjerenje, koje se vremenom pretvorilo u netrpeljivost i sukob. Čini se da je ovima drugim, koji su naknadno postali ”novokomponovani” vjernici smetalo je sve što je drugačije od njihovog, pa su počeli da traže razlike među narodima i tamo gdje ih nije bilo, nije valjalo da imamo išta slično, ili ne daj Bože nešto što nas može povezati i zbližiti, nego se moramo potpuno razlikovati, tako na primjer, umjesto da nam postane najveće bogatstvo jezik kojim govorimo i na kojem smo se mogli dogovoriti bez prevodioca, kako da ne dođemo u ćorsokak, nama je postao najveći problem, jer je trebalo nešto mijenjati samo da nema ništa zajedničko sa onim sa druge strane.

Novi, drugačiji „vjernici“ su zamislili da su oni na nebu, a Gospod na zemlji. Zarobili su sebe u mislima, da je njihova vjera jedina i prava i da mu se oni jedino pravilno mole, a sve ostale vjere i njihove bogomolje treba uništiti, pa su milenijumske crkve nestajale, kao barut u plamenu, a minareti viševjekovnih džamija tonulu u zemlju kao kamenčić bačen u more. Umjesto zvona i ezana u njima su odjekivale razne eksplozivne naprave. Nijesu to radili pravi vjernici ni jedne vjeroispovijesti, a teško je zamisliti kako su se tek osjećali dok su gledali kako njihove svetinje nestaju u oblacima dima i prašine.

Isti oni ljudi koji su živjeli tiho i mirno danas ne mogu bez prepričavanja tuđih života, bez uplijetanja u njihove volje i nevolje, to je postala duhovna hrana, ne biraju ni mjesto ni vrijeme, zaboravljajući da imaju svoj sopstveni život. Svak kao da viri u tuđe dvorište i prisluškuje šta se tamo priča. Svi obnavljaju, gdje im mogu pristupiti svoje bogomolje i grade nove crkve i džamije, ali često umjesto tihe molitve, naravno kako koja vjera nalaže, u višenacionalnim sredinama se osjeća dah netrpeljivosti ispoljen kroz prepiranje, je li se jače čuje zvono ili ezan i koje više smeta onome drugome, koji se drugačije moli Bogu, ne znajući dok god budemo uporno tražili razlike i ono što nas razdvaja i udaljava, umjesto sličnosti i umjesto onoga što nas spaja, džaba nam molitva, neće nam Bog pomoći, ako ne pomognemo mi jedni drugima, odnosno sami sebi da prebrodimo krizu i povratimo izgubljeno povjerenje.

U tome nastojanju da budemo drugačiji, mladi, bez obzira na vjeru i naciju se trude da što manje budu oni, pa se poistovjećuju sa ‘poznatim’, uglavnom o kojima se  piše i priča, pa makar to bilo i u najgorem kontekstu, ne traže idole u vrhunskim intelektualcima, naučnicima, književnicima, slikarima, sportistima i onima sa vrhunskim intelektualnim sposobnostima i ne poistovjećuju se sa normalnim radnim ljudima,  nego u političarima i politikantima, u starletama i tajkunima, u onima koji su se „snašli“ da dođu do novca nezarađenog na poštenom radu i normalnim ljudskim vrijednostima, nego na onim koje se danas mjere, markiranom garderobom, tetoviranom kožom, silikonskim grudima i usnama, a besposleni momci se hvale anabolički napumpanim plećima i mišićima, zlatnim lancima oko vrata na kojima su okačni krstovi od „oke zlata,“ kao znak vjere u Boga.

Sadašnjost je jedino stvarna i ne mogu je izmisliti, ni stari ni mladi pa žive u iluzijama prošlosti i svijetle budućnost, koje su toliko primitivne, da im se čini da se one lako mogu pretvoriti u stvarnost, te se sumanuto bore za njih, ali na njihovu žalost, taman kad im se učini da su na dohvatu, one se istope i nestanu, kao zvijezde padalice, pa im se ugase i one koje na nebu zdravorazumskih ljudi stalno sijaju, a potom jadni, u takvim iluzijama ostanu i bez sadašnjosti. Ljudi su očajni jer su propustili život, pa iako je sve to iluzija, iako ne postoji i nestvarno je, to je i dalje jedino što ih održava, onakvim kakvi jesu.

Svako moje pisanje je uglavnom percepcija moga života i doživljaj onoga što se događalo i događa u meni i oko mene, pa i ova priča ne bi imala smisla ako sa dvije rečenice ne kažem o svome mjestu u ovim dešavanjima, što se uglavnom svodi na to da sam shvatio kad se ugasila država moje mladosti i kad me iznevjerila moja partija, ugasilo se i moje interesovanje za aktivno bavljenje politikom, jer sam shvatio da je ideologija najveća zabluda koja upravljaja ljudskim ponašanjem. Ideologija je upravljala sa mnom i usmjeravala moje mišljenje do moje četrdesetpete godine. Kada sam se opekao na zabludama predhodnog vremena, shvatio sam da su ideologije zablude i naprasno se u meni ugasila vjera u političko i vjersko idolopoklonstvo. Pokušavali su od tada, ne jednom nego više puta, na više strana i na više načina, da me uključe u politiku i da  upravljaju mojim životom, ali im nije uspjelo, iako znam da sa tim nisam ništa dobio, a da je sreće ne bih ništa ni izgubio, ali valjda je dovoljno jedno razočarenje i nisam vidio razlog da imam potrebe izlagati se novom stresu, po istom pitanju, kad sam se jednom uspio osloboditi okova ideološke zablude. Ali,  ma koliko se trudio da se isključim, stalno sam okružen ljudima, koji pokušavaju da mi kroje život po njihovoj mjeri, osuđuju ili hvale i kada ne znaju ništa o meni, te tako, koliko god se čovjek  trudi da da što više od sebe, nikada neće biti shvaćen, pa on sam, kasno shvatiti da je u politici mnogo prazne priče čiji je glavni proizvod gola laž.

– Za koga si?

– A, za koga treba da budem?

– Kako nijesi poludio, na nervno?

– A, što bih poludio?

To su dva najgluplja pitanja koja su mi često postavljana zadnjih godina, a na glupa pitanja se može odgovoriti samo glupim, ne odgovorom, nego pitanjem. Nespojivo je sa mojom inteligencijom da bi čovjek koji časno radi u zdravstvenoj ustanovi, po razmišljanju onih koji na isti način razmišlaju i o religiji i o poltici. Kako da se opredijelim sa nekim ko se u politici, od devedesetih na ovamo ovako opredjeljivao, kao da biramo ljepoticu ili perjanika, ne nekoga ko će voditi državu:

– Ljepši je Momo!

– E nije vala, no Milo!

– Visoči je Milo!

– Nije brate, no’ Ranko!

A u religiji:

– Jače zvoni zvono!

– Nije no’ ezan se dalje čuje!

Teško se dogovaramo; ko je ljepši, ko visočiji, ko glasniji, ko kome više smeta, ko je stariji a ko mlađi, ko se pravilno Bogu moli, koji je mitropolit pravi, a 90% nas jadikuje kako se teško živi, ali nikoga ne zanima šta političari na promotivnim skupovima pričaju i šta stvarno rade da se popravi socijalno stanje u državi, nego da se čuje ko je koga više ispljuvao i naružio. Kod pojedinaca je mržnja toliko izražena da među njima ima onih koji meni ovako nebitnom za društvena zbivanja u zemlji, ne u šali nego ozbiljno kažu, ako objavim kakav tekst na rožajskom portalu da sam se poislamio, ili na valjevskom portalu, izdao sam svoj narod i Crnu Goru i radim za Srbiju, ako pomenem drugove iz Hrvatske, pokatoličio sam se, iako tekstovi ni najmanje nijesu imali religijsku ili političku konotaciju.

U religijskom smislu, ne vjerujem u idolopoklonstvo. Do devedesetih, prošlog vijeka, a to je već u petoj deceniji života, bio sam radnik, član radničkih savjeta, komisija za imenovanje direktora, disciplinskih komisija, komunista koji nije išao u crkvu, u Boga sam vjerovao sasvim dovoljno, taman toliko da znam kad su mi đedovi slavili krsnu slavu, koju i ja skromno obilježim, kad je Božić, a kad Vaskrs. Nijesam hulio, niti se previše molio, ali se nikada ne bih usuduio baciti bombu ni u jednu bogomolju, radije bih to prepuštio velikim vjernicima, koji mrze svaku vjeru osim svoje.

– S kim si?

– Ja sam odavno sam sa sobom.

Odavno, sam sa sobom, sa svojom porodicam, sa zdravorazunskim ljudima, neostrašćenim prijateljima, ni u vjeri ni u politici, nikada ne praveći razliku koje su vjere i nacije i kojoj partiji pripadaju, i hvala Bogu da ih imam.

 

Tags: istaknuto Kolumne

Continue Reading

Previous: Veselin Novaković: Bojanka
Next: U septembru dopunska škola za dijasporu Bosne i Hercegovine u Minhenu

Related Stories

Gordan K. Čampar: ALIJA DŽOGOVIĆ – ČUVAR JEZIKA I INDETITETA
  • Istaknuto
  • Kolumne

Gordan K. Čampar: ALIJA DŽOGOVIĆ – ČUVAR JEZIKA I INDETITETA

May 12, 2025
Esma Husović-Vukelj: Otac
  • Istaknuto
  • Kolumne

Esma Husović-Vukelj: Otac

April 28, 2025
Nedžad Muratović: Lim u zemlji mrmota
  • Istaknuto
  • Kolumne

Nedžad Muratović: Lim u zemlji mrmota

April 20, 2025

Recent Posts

  • Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.
  • Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića
  • Kratak prikaz zbirke odabranih pesama i prozaida Ivana Sokača „Pošta za Petrograd“
  • Faruk Međedović: Ablin ples između mjeseca i zvijezda
  • Gordan K. Čampar: ALIJA DŽOGOVIĆ – ČUVAR JEZIKA I INDETITETA

Archives

  • May 2025
  • April 2025
  • March 2025
  • February 2025
  • January 2025
  • December 2024
  • September 2024
  • August 2024
  • July 2024
  • June 2024
  • May 2024
  • April 2024
  • March 2024
  • February 2024
  • January 2024
  • December 2023
  • November 2023
  • October 2023
  • July 2023
  • June 2023
  • May 2023
  • April 2023
  • March 2023
  • February 2023
  • January 2023
  • December 2022
  • November 2022
  • October 2022
  • September 2022
  • August 2022
  • July 2022
  • June 2022
  • May 2022
  • April 2022
  • March 2022
  • February 2022
  • January 2022
  • December 2021
  • November 2021
  • October 2021
  • September 2021
  • August 2021
  • July 2021
  • June 2021
  • May 2021
  • April 2021
  • March 2021
  • February 2021
  • January 2021
  • December 2020
  • November 2020
  • October 2020
  • September 2020
  • August 2020
  • July 2020
  • June 2020
  • May 2020
  • April 2020
  • March 2020
  • February 2020
  • January 2020
  • December 2019
  • November 2019
  • October 2019
  • September 2019
  • August 2019
  • July 2019
  • June 2019
  • May 2019
  • April 2019
  • March 2019
  • February 2019
  • January 2019
  • December 2018
  • November 2018
  • October 2018
  • September 2018
  • August 2018
  • July 2018
  • June 2018
  • May 2018
  • April 2018
  • March 2018
  • February 2018
  • January 2018
  • December 2017
  • November 2017
  • October 2017
  • September 2017
  • August 2017
  • July 2017
  • June 2017
  • May 2017
  • April 2017
  • March 2017
  • February 2017
  • January 2017
  • December 2016
  • November 2016
  • October 2016
  • September 2016
  • August 2016
  • July 2016
  • June 2016
  • May 2016
  • April 2016
  • March 2016
  • February 2016
  • January 2016
  • December 2015
  • November 2015
  • October 2015
  • September 2015
  • August 2015
  • July 2015
  • June 2015
  • May 2015
  • April 2015
  • March 2015
  • February 2015
  • January 2015
  • December 2014
  • November 2014
  • October 2014
  • September 2014
  • August 2014
  • July 2014
  • June 2014
  • May 2014
  • April 2014
  • March 2014
  • February 2014
  • January 2014
  • December 2013
  • November 2013
  • October 2013
  • September 2013
  • August 2013
  • July 2013
  • June 2013
  • May 2013
  • April 2013
  • March 2013
  • February 2013
  • January 2013
  • December 2012

Categories

  • Aforizmi
  • Antologija
  • Antropologija
  • Arheologija
  • Bajke
  • Bosanska kuhinja
  • Bosna i Hercegovina
  • Crna Gora
  • Drugi pišu
  • Ekologija
  • Eseji
  • Feljton
  • Filozofija
  • Fotogalerija
  • Historija
  • Hrvatska
  • Humoreska
  • Intervju
  • Istaknuto
  • Izložba
  • Izložbe
  • Kalendar
  • Karikature
  • Književna kritika
  • Kolumne
  • Konkursi
  • Kritike
  • Kulturna baština
  • Magazin
  • Medijska pismenost
  • Narodne umotvorine
  • Naučni rad
  • Nekategorisano
  • Poezija
  • Polemike
  • Portreti
  • Prevodi
  • Projekti
  • Promocije
  • Proza
  • Putopis
  • Radio Avlija
  • Reagovanje
  • Rekli su…
  • Reportaža
  • Satira
  • Sjećanja
  • Srbija
  • Stari tekstovi
  • Tema broja
  • Teme
  • Umjetnost
  • Vijesti
  • Zabava
  • Zdravlje

Meta

  • Log in
  • Entries feed
  • Comments feed
  • WordPress.org

Ne zaboravite da pročitate

Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.
  • Vijesti

Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.

May 16, 2025
Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića
  • Istaknuto
  • Promocije

Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića

May 16, 2025
Kratak prikaz zbirke odabranih pesama i prozaida Ivana Sokača „Pošta za Petrograd“
  • Istaknuto
  • Promocije

Kratak prikaz zbirke odabranih pesama i prozaida Ivana Sokača „Pošta za Petrograd“

May 13, 2025
Faruk Međedović: Ablin ples između mjeseca i zvijezda
  • Istaknuto
  • Poezija

Faruk Međedović: Ablin ples između mjeseca i zvijezda

May 13, 2025

Nedavne objave

  • Otvoren konkurs zaEU nagradu za istraživačko novinarstvo 2025.
  • Amra Đečević: Pogled na rukopis Almira Agića
  • Kratak prikaz zbirke odabranih pesama i prozaida Ivana Sokača „Pošta za Petrograd“
  • Faruk Međedović: Ablin ples između mjeseca i zvijezda
  • Gordan K. Čampar: ALIJA DŽOGOVIĆ – ČUVAR JEZIKA I INDETITETA
  • Običaji i tradicija muslimana Crne Gore: Kurbanski bajram
  • Esma Husović-Vukelj: Otac
  • Tri pjesme Valentine Milačić
  • Objavljen zbornik „Tajna Andrićeve kutije” povodom jubileja – 50 godina od smrti Ive Andrića

Kategorije

Aforizmi Antologija Bajke Bosna i Hercegovina Crna Gora Drugi pišu Ekologija Eseji Feljton Fotogalerija Historija Hrvatska Humoreska Intervju Istaknuto Izložbe Kalendar Karikature Književna kritika Kolumne Kritike Kulturna baština Magazin Narodne umotvorine Naučni rad Nekategorisano Poezija Polemike Portreti Prevodi Projekti Promocije Proza Putopis Radio Avlija Rekli su... Satira Sjećanja Srbija Stari tekstovi Teme Umjetnost Vijesti Zabava Zdravlje
  • Home
  • Avlija
  • Riječ glavne urednice
  • Impressum
  • Kontakt
  • Pravila komentarisanja
  • Pišite ombudsmanu
  • Donatori
  • Facebook
  • Twitter
  • Linkedin
  • VK
  • Youtube
  • Instagram
Copyright © All rights reserved. | DarkNews by AF themes.