Zlatan Mrkonjić: Negdje na Stazi

Poezija

Zlatan Mrkonjić

 

 

 

 

 

 

Negdje na Stazi                  

               

 

                I

 

 

Negdje na Stazi

nas dvoje ćemo se sresti…

 

I bićemo pogođeni nevjerom

koja i zlatno lišće slijedi,

kad’ poneseno jesenjim vjetrom

padne na tlo i blijedi.

 

I povikat ćeš: ”Hej, zar si to Ti?!”

Uzvratit ću istim povikom

Gledat ćeš u nevjerici kao i svi,

ne mireći se sa svojim odjekom.

 

Negdje na Stazi

tražit ćeš odjek svoj.

Putevima mnogim ćeš gazit,

da stupiš u neizbježni boj.

 

I kada konačno kročiš

na mjesto počinka mog!

…Turobno ćeš da gledaš u oči

dalekog odjeka svog!

 

I povikat ćeš: ”Hej, zar si to Ti?!”

Uzvratit ću istim povikom

Gledat ćeš u nevjerici kao i svi,

ne mireći se sa svojim odjekom.

 

   II

 

Pupoljak i cvijet

stari i novi vijek ;

Ti i Ja- sukobljeni:

pomirit ćemo se zanavijek!