Zlatan Mrkonjić
Negdje na Stazi
I
Negdje na Stazi
nas dvoje ćemo se sresti…
I bićemo pogođeni nevjerom
koja i zlatno lišće slijedi,
kad’ poneseno jesenjim vjetrom
padne na tlo i blijedi.
I povikat ćeš: ”Hej, zar si to Ti?!”
Uzvratit ću istim povikom
Gledat ćeš u nevjerici kao i svi,
ne mireći se sa svojim odjekom.
Negdje na Stazi
tražit ćeš odjek svoj.
Putevima mnogim ćeš gazit,
da stupiš u neizbježni boj.
I kada konačno kročiš
na mjesto počinka mog!
…Turobno ćeš da gledaš u oči
dalekog odjeka svog!
I povikat ćeš: ”Hej, zar si to Ti?!”
Uzvratit ću istim povikom
Gledat ćeš u nevjerici kao i svi,
ne mireći se sa svojim odjekom.
II
Pupoljak i cvijet
stari i novi vijek ;
Ti i Ja- sukobljeni:
pomirit ćemo se zanavijek!