Redakcija Zoran Janković
Zoran Janković
KALEMEGDANSKA KLUPA LJUBAVI
Bila jedna klupa s pogledom na Zemun usamljena, kako i priliči, pravoj KLUPI LJUBAVI. Kad bi znala da priča imala bi mnogo da kaže. Nekad su parovi šetali beskrajno kalemegdanskom stazom i čekali na njihov red da sjednu na klupu ljubavi. Prolazile su generacije jedna za drugom. Poslije onog rata, koji se tada zvao Veliki rat jer niko nije ni sanjao da će se dvadesetak godina kasnije desiti još veći i krvoločniji rat, poslije koga su ovaj Veliki rat nazvali rednim brojem jedan jer ih je bilo dva, eto, poslije tog Prvog svjetskog rata pamte se gospoda sa žirado šeširima i dame sa bijelim rukavicama. Diskretni pozdravi glavom i dostojanstvo dama koje su se pravile da to ne primjećuju a srce im je igralo od zadovoljstva. Istorija ljubavnih sastanaka nije zapisala šta se dešavalo noću.
Poslije Drugog svjetskog rata došle su na klupu ljubavi neke druge generacije. Čuveni ljubavni parovi i još čuvenije auto trke oko Kalemegdana i sve se završavalo na kalemegdanskoj klupi ljubavi. Igranke na kalemegdanskoj terasi i prve vespe koje su bile simbol prestiža tog vremena. Danas su te ljepotice bake rođenih Beogradjana a jedina mana im je bila što su dozvolile da njihovi unuci zaborave svoje korijene. Poneki su se jedva sjećali odakle su im roditelji, i odakle im je porijeklo. Većina se pravila da su im dede i bake bile sa Bulbuldera ili Vračara, u najgorem slučaju sa Dorćola. Izgleda da ničiji tata nije došao u Beograd sa 6 ličkom udarnom brigadom i tu ostao, niti je stigao sa 19 junačkom crnogorskom divizijom a ni 12 bosanskom motorizovanom jedinicom. Beograd su 1944, ispada tako, oslobodili rođeni Beograđani. Tako ispada jer se niko nije dičio čak ni ruskim porijeklom ali ne zamjeram jer to u drugoj polovini dvadesetog vijeka nije bilo dobro po zdravlje porodice.
Oni su opsjedali klupu ljubavi, doduše rano ujutro ili kasno uveče, jer su smatrali da je Kalemegdan turističko mjesto, pa prema tome nije tu mjesta za rođene Beograđane. Ipak klupa ljubavi je bila jača i od predrasuda i opsjena. Posjedili bi na klupi kratko, zastali bi kad odlaze, na momenat, kao da hoće da joj se poklone ali uvijek im je pogled letio na stranu, u stalnom strahu da ih neko ne vidi jer to ne bi bilo dobro za utisak koji je trebalo ostaviti u zemlji u kojoj se gradio socijalizam, u zemlji u kojoj su se vjenčane žene zvale drugarice. Priznaćete da nije prijatno povaliti dobru drugaricu na nekoj klupi u nekom parku makar to bilo na Kalemegdanu i na klupi ljubavi. Utisak je zastario izraz za imidž koji je, takođe, arhaična riječ za ono što se danas zove dobar outlook. Sve lijepe i čiste beogradske riječi. Onda je došao Novi rat i opet su rođeni Beogradjani bili žrtve. Hiljade rođenih Beograđana sa prezirom su gledali one koji nisu govorili istim naglaskom kao oni a imali su isti outlook, što je nedopustivo. Izgledate isto a drugačije govorite, svašta. Mada bi oni nekad pitali nekog od ovih koji imaju čudan naglasak:
„Vi ste iz Slavonije. Moji su odatle. Oni su davno doselili u Beograd.“
Naravno, rođeni Beograđani ove generacije, vrlo rijetko i nevoljno, znaju ime mjesta iz kog su im roditelji ili najčešće dede i bake. Onda su opet došle nove generacije rođene poslije ovog Najnovijeg rata koje ne interesuju ni drugačiji naglasci, ni imena nekih dalekih gradova u nekim stranim državama pa makar ti gradovi i te države bili stotinjak kilometara od Beograda. To je posebna vrsta Beograđana koja se najviše brine o svom outlooku i naravno, nigdje se ne predstavlja bez svog booka a mainstage je mjesto gdje žele da budu. Istina je da najčešće završavaju na fejsbuku u nekoj virualnoj predstavi koju igraju za neke neviđene prijatelje. To je generacija koja i ne zna da je postojala kalemegdanska klupa ljubavi.
Ja sam vječiti optimista pa se nadam da će neke nove generacije Beograđana jednog dana shvatiti da je ipak najljepše govoriti svojim jezikom a da je lijepo poštovati komšije i njihove jezike jer su oni slični mada moja generacija nije znala za razliku koja je danas nametnuta voljom politike i izolacijom kojoj je nekoliko generacija izloženo.
Jednom prilikom sam sa jednim mladim čovjekom vodio razgovor čija je tema bila ljubav. Logika njegova a većeg dijela njegove generacije je da je ljubav ono što je danas a sutra to je ono što će se desiti kad se pored nekoga probude. Dugo smo razgovarali i on me je pažljivo slušao a ja sam temu odveo namjerno u srednji vijek. Govorio sam mu o najslobodnijoj državi ljubavi i seksa koja je ikad postojala, o Veneciji u srednjem vijeku. U jednom momentu sam ga upitao da li zna šta je to kalemegdanska klupa. (Namjerno i lukavo, kako priliči mojim godinama, u kojima nam je više važno da budemo mudri nego pametni, sam izostavio riječ LJUBAV.) Mladić je poveden pričom o srednjem vijeku spontano i šeretski, kako i pri-
liči mladosti,odgovorio:
“To je, vjerovatno, neka sprava za mučenje jer te dvije arhaične riječi asociraju na srednji vijek.”
Kad sam se nasmijao, mladić od dvadesetak godina se začudio i pitao me je:
“To znači nisam pogodio! Ima logike. Zar ne.?”
Pomislio sam da ima logike ali nema smisla ali mu nisam ništa rekao.
“Shvatam.” Rekao je.
“Nećete da mi kažete šta je to ali naćiću na Google.”
Nije našao, vjerujte mi, a nećete ni Vi, jer kalemengdanska klupa ljubavi je upisana samo u srcima onih koji su krišom krali prve poljubce i uzdahe, otimali se za osmjehe u parku pod vedrim nebom kako bi se danas modernije reklo: Lajkovali su ali na čistom vazduhu. To se, ipak, na internetu ne može.
Zoran Janković, rođen u Sarajevu 1954. godine. Živio u Jugoslaviji do 1992. godine. Do 1993. godine živio u Bosni i Hercegovini. Od 1993. godine živi i radi u Beogradu. Poezijom se bavio kao mladić i objavljivao u raznim omladinskih časopisima. Sve do juna 2011. godine nije se bavio pisanjem. Naime, tog juna je preko prijatelja stupio u kontakt sa starom prijateljicom koja živi nekoliko hiljada kilometara daleko od njega i s kojom od tada putem interneta svakog dana razmjenjuje pjesme. Zahvaljujući njoj, njegovoj Muzi ponovo piše poeziju.
Na svom sajtu piše prozu, poeziju i još po nešto: http://zoka.thecrazy.
Istaknuta slika: http://www.besplatne-slike.net/objekti-stvari/slides/klupa-za-sedenje-u-parku.html
