Redakcija Zoran Janković
Zoran Janković
NEMA PROBLEMA
Sredina je januara 1984. godine. Hladno je a Sarajevo gori. Sutra počinje Olimpijada a nema snijega. Grad izgleda kao da je jesen. Mokre ulice, blješti bezbroj sijalica, užurbani ljudi u prepunim radnjama; sve je perfektno čisto kao jedan jesenji petak, dan prije vikenda, u Cirihu. Svi strepimo kako će Olimpijada bez snijega. Obrukali bi se.
Ponosim se mojim gradom. Na čaršiji se više govori engleski nego naš jezik. Neki visoki Englez, širokog osmjeha, zahvaljuje se i duboko klanja: “Thanks, NEMA PROBLEMA.”
Tada sam prvi put čuo tu čarobnu, sarajevsku, olimpijsku riječ. Svuda u svijetu postoje punktovi za informisanje. Ali šta kad dođete u prodavnicu cipela na periferiji grada usred Olimpijade. Na kom god jeziku pitaš, šta god da te ne razumiju, na scenu stupa: NEMA PROBLEMA.
Ponosim se mojim gradom. U Sarajevu su se za vrijeme Olimpijade svi stanovnici grada zvali Raja. Papke su uhapsili bar za tih mjesec dana. Raja su oni ljudi koji su uvijek spremni za lijepu riječ, da pomognu nekom bez potrebe za interesom, bili siromašni ili bogati – to su prosto obični ljudi. Papci su kategorija vječito nezadovoljnih, koji sve znaju a o ničemu pojma nemaju. Bili siromašni ili bogati to su prosto papci. Zato su, tada u Sarajevu, svi znali šta znači NEMA PROBLEMA.
Ponosim se mojim gradom. Sutra počinju takmičenja a snijeg pada čitavu noć. Pada krupan, kao oči ciganske, mokar i ne prestaje. Ujutro, ulice čiste nema ni vode na trotoarima. Grad je tih bez saobraćaja kao da sve spava, samo tramvaj svaki čas prođe a njemu svira muzika! To je čarolija koja nikad nije trebala da prestane. Pomislih, da nije ovo sve naštimano: snijeg, tišina, tramvaj iz kog se čuje muzika, i NEMA PROBLEMA.
Ponosim se mojim gradom. Vozim se tramvajem, čuje se muzika koju prekida glas:
“Obavještavamo Vas da je Jure Franko osvojio bronzanu medalju u veleslalomu. Ovo je prva olimpijska medalja u istoriji jugoslovenskog skijanja…”
Svašta kao da to čitava Jugoslavija nije znala. U polupraznom, tramvaju putnici plješću kao u pozorištu, kao da to nisu znali.
“Super, bronzana, svaka čast”, kaže neko: “NEMA PROBLEMA”.
Iz daljine se začu glas: “Šta nema problema, ima problema, trebala je zlatna.”
Nestade čarolije u sekundi. Ipak je u Sarajevu tada bio neuhapšen jedan papak. Pomislio sam: “NEMA PROBLEMA. U Sarajevu je malo papaka. ”
Jedne hladne zime u Sarajevu 1984. godine nisam bio u pravu. Poslije sedam godina u mom rodnom gradu je počeo rat. Mnogi, meni dragi ljudi su stradali a mnogi su rasuti kao pijesak u pustinji po cijelom svijetu…
Papci su pobijedili: IMA PROBLEMA!.
Zoran Janković, rođen u Sarajevu 1954. godine. Živio u Jugoslaviji do 1992. godine. Do 1993. godine živio u Bosni i Hercegovini. Od 1993. godine živi i radi u Beogradu. Poezijom se bavio kao mladić i objavljivao u raznim omladinskih časopisima. Sve do juna 2011. godine nije se bavio pisanjem. Naime, tog juna je preko prijatelja stupio u kontakt sa starom prijateljicom s kojom od tada putem interneta svakog dana razmjenuje pjesme. Zahvaljujući njoj ponovo piše poeziju.
