Redakcija Zoran Janković
Zoran Janković
PRINCEZA IZ ZEMLJE KOJE VIŠE NEMA
Postoje osobe koje ne moraš vidjeti da bi znao kolika je širina njihovog duha. Potrebne su neke jednostavne, obične i ljudske riječi, pune pažnje i saosjećanja i Vi odmah znate s kim imate posla. Eto, takva je priča, koja se vremenom pretvorila u urbanu, istinitu bajku, o Princezi iz Zemlje koje više nema.
Ima osoba koje su takve da u životu uvijek idu teškim putevima. To su putevi kojima vas život nosi, kad se vodite osjećanjima iako ste svjesni da postoji mogućnost da pogriješite. Ne mogu svi ići lakim i širokim stazama punim laži i licemjerja jer onda niko ne bio ljudsko biće koje prosto osjeća druge kao svoje; biće koje nema dogme kad su u pitanju vjerska, nacionalna i ina opredjeljenja ljudi pored kojih živi. Jednostavno niko ne bio bio pošten i iskren čovjek. Svi ljudi bi bili trgovci ljudskim sudbinama ili u gorem slučaju političari. Tada ne bi bilo onih koji jednostavno vole druge ljude sa svim njihovim manama i osobinama.
Poštovani čitaoci, prepuštam Vama da odlučite kojim ćete putem ići ili da sami sebi kažete kojim putem ide vaš život. Ipak, to je Vaš život i Vaša stvar a ja ću ovdje pričati o životu koji nije običan čim se radi o osobi koja je Princeza pa je još iz jedne zemlje koju mi svi dobro poznajemo – iz Zemlje koje više nema.
Mnogo žena ima biografiju kao naša Princeza. Ona živi danas u gradu jedne od država iz Zemlje koje više nema. Rođena je u gradu koji je danas u drugoj državi te iste Zemlje. Srce joj ostalo u gradu neke danas treće države a svi su ti gradovi nekad bili u jednoj Zemlji koje više nema. Zato se ona i zove Princeza iz Zemlje koje više nema.
Kao i svaka bajka, i ova počinje običnim opisom Princeze, koja nije imala staklene cipelice niti je visila na zrnu graška. Nije ona zavisila ni od dobrih vukova i zločestih baka i ostalih nepogoda koje se prepliću u svakoj bajci.
(Možda sam ja ovdje pogriješio u opisivanju baka i vukova? Ako se to desilo, znajte, da je to bilo namjerno jer ja sam samo takve bajke volio.)
Od nje se očekivalo da jednostavno od Princeze jednog dana postane Kraljica. Trebalo je da krunom i plaštom obiđe planetu i podijeli blagoslov svojim podanicima. Trebalo je da postane Kraljica majka okrutnog pogleda, zanesena svojom vlašću jednog dana da ode iz bajke u jednu, prekrasnu legendu.
To se nije desilo jer njeno srce je kucalo drugačije. Ona htjela da bude Princeza od Srca zato što je nju vodilo srce za kojim je samo trčala kao Keruša iz Jesenjinove pjesme. Jurila je za tragom koji se zvao Svijet. Čitav svijet je bio njen. Htjela je da ga osvoji dobrotom i plemenitošću. Kako ta dva osjećanja nikad nisu bila prihvatljiva većini, tako je i ona ponekad posustajala. Biti dobar i plemenit je uvijek sumljivo u zemljama kao što su ove balkanske. Ljudi pokušavaju da pronađu gdje je tu prevara jer ne smatra se mnogo normalnim onaj koji voli i poštuje druge. Nemati lični interes i raditi nešto za dobrobit svoje zemlje i čovječanstva je jednostavno nepotreban posao u glavama onih koji su navikli da otimaju od države isto onako kako otima od njih država balkanska.
U takvom okruženju Princeza je držala je bol, zbog neostvarenog, duboko u sebi i stiskala ga kao novorođenče, dovoljno čvrsto da ne ispadne iz njenih misli ali i dovoljno nježno da ga ne prenese na druge. Vječitu bitku u sebi ona je vodila u težnji da drugom ne nanese bol koju je imala i koju su joj drugi zadavali. Samo je u rijetkim trenucima kad je ponekad njen savršeni sistem posustajao ostavljala za sobom tragove od ružnih uspomena. Nije ih brisala i sklanjala s puta nego bi ih samo preskočila ili zaboravila. Začas bi onda ponovo bi bila na putu svoje vizije: Činiti dobro bez zadrške i ne tražiti nadoknadu. Činiti i raditi ono što voliš bez obzira na to šta drugi misle.
Eto, to je životni moto jedne, obične Princeze iz Zemlje koje više nema. Time ona krči svoj put u jednoj od mnogobrojnih, urbanih bajki koje su napisane o Zemlji koje više nema. Nisu važna ni mjesta i ni događaji. Važni su jedino rezultati tih djela koja ostaju i dan danas iza Princeze iz Zemlje koje više nema a njihovo mjerilo su njena osjećanjima, prvenstveno, pa i poneka lijepa riječ pisca ovih slova koji ima čast da je njen prijatelj.
Zemlja koje više nema se zvala Jugoslavija a ime Princeze iz Zemlje koje više nema je duboko sakriveno u mom srcu.
Zoran Janković, rođen u Sarajevu 1954. godine. Živio u Jugoslaviji do 1992. godine. Do 1993. godine živio u Bosni i Hercegovini. Od 1993. godine živi i radi u Beogradu. Poezijom se bavio kao mladić i objavljivao u raznim omladinskih časopisima. Sve do juna 2011. godine nije se bavio pisanjem. Naime, tog juna je preko prijatelja stupio u kontakt sa starom prijateljicom koja živi nekoliko hiljada kilometara daleko od njega i s kojom od tada putem interneta svakog dana razmjenjuje pjesme. Zahvaljujući njoj, njegovoj Muzi ponovo piše poeziju.
Na svom sajtu piše prozu, poeziju i još po nešto: http://zoka.thecrazy.
Istaknuta slika: http://www.delcampe.net/page/item/id,153648881,var,Jugoslavija–touristiche-karte,language,E.html
