Zoran Janković: Sjećanje na pogled

Kolumne

Zoran Janković

 

SJEĆANJE NA POGLED

 

U ledenoj zimskoj noći Atina Ekspres juri. Poluprazan kupe i neukusan dekolte na jednoj curi:

“Oprostite, ali ovde pušiti nećete moći.”
Pomislih:
“Vinkovci, pa to je na pola puta, biće to dosadno putavanje i izvadih novine iz kaputa.“
Iz sna me probudi dekolte otkopčan do pola. Ona napravi pozu:
“Oprostite, da ovde ne izlazite?”
“Oprošteno vam je.”
Rekoh pun pospanog bola.
“Ne izlazim, znate, ja živim u vozu.”
Otkopča joj se još jedno dugme na bluzi, zacrveni se i izađe iz kupea. Voz stade, okrenuh glavu prema prozoru i vidjeh drugi voz. U kupeu drugog voza je bilo upaljeno jako svijetlo. Gledao sam u svjetlo i oči nam se sretoše. Gledamo se. Ja u jednom a ona u drugom vozu. Događaj kao iz Andrićeve pripovjetke. Stvaran i nevjerovatan. Jasno vidim njeno lice. Kao da pita:
“Kako si?”
“Kako se zoveš?”
“Kuda ideš?”
“Odakle si?”
“Koliko ostaješ tamo?”
“Nikad nisam bila tamo, a ti?”
“Divno, tamo je sigurno toplije?”
“Pušiš li? Možda bih i ja jednu?”
“Ja idem u Beograd. Ti živiš tamo?”
I ko zna šta bi pitale te oči da njen voz nije krenuo a nas dvoje smo tražili naše poglede, sve dok njen voz nije nestao u mraku. Ni boju očiju joj ne pamtim. Samo pamtim pogled željan razgovora, toplih, nevažnih riječi koje znače samo pažnju. Okrenuh glavu na drugu stranu i ugledah nepristojni dekolte. Ustao sam i izašao iz kupea da maštam o nepoznatoj ženi sa pogledom madone.

U vagon restoranu sretoh taj isti pogled:
Neka druga žena postavljala je ista pitanja, tražila istu pažnju, toplim, nevažnim riječima. Čak ni boje njenih očiju se ne sjećam.
U ledenoj zimskoj noći, dok je Atina Ekspres jurio, u spavaćim kolima, ja sam bio s jednom a mislio na drugu ženu.

 

Zoran Janković
Zoran Janković

Zoran Janković, rođen u Sarajevu 1954. godine. Živio u Jugoslaviji do 1992. godine. Do 1993. godine živio u Bosni i Hercegovini. Od 1993. godine živi i radi u Beogradu. Poezijom se bavio kao mladić i objavljivao u raznim omladinskih časopisima. Sve do juna 2011. godine nije se bavio pisanjem. Naime, tog juna je preko prijatelja stupio u kontakt sa starom prijateljicom koja živi nekoliko hiljada kilometara daleko od njega i s kojom od tada putem interneta svakog dana razmjenjuje pjesme. Zahvaljujući njoj, njegovoj Muzi ponovo piše poeziju.

Na svom sajtu piše prozu, poeziju i još po nešto: http://zoka.thecrazy.me/

 

Istaknuta slika: http://www.besplatne-slike.net/prevozna-sredstva/voz/slides/stari-voz-turisticka-atrakcija.html