Redakcija PIRAMIDE U VISOKOM KOD SARAJEVA (BiH)
MISTERIOZNA STVARNOST
Piše: Sinan Mušović
Ključne riječi: Visoko, piramide, njihova gradnja, nihova funkcionalnost, dr Semir Osmanagić
Apstrakt: Zanimljiva pitanja vezana za Piramidu Sunca i Piramidu Mjeseca u Visokom su kada i kako su građene, zašto su građene i kako su funkcionisale. Metodologija moga ispitivanja u vezi sa njima temelji se na posjeti, obilasku i posmatranju istih, intuiciji, logici, korištenju radiesteckih metoda, kao i dosadašnjih naučnih i eksperimentalnih saznanja. Ogromna zasluga u proučavanju i afirmaciji piramida u Visokom pripada dr Semiru Osmanagiću kojem će, po mom mišljenju, tek posthumno pripasti zaslužena naučna satisfakcija. Ovim mojim tumačenjem vezanim za piramide u Visokom želim dati doprinos da se to desi za njegova života.
Želim na samom početku ovoga teksta da istaknem imena naučnika koji su mi svojim radom i djelima dali inspiraciju i potstrek da se pozabavim fenomenom piramida u Visokom. Navodim njihova imena: Albert Ajnštajn (Albert Einstein), naučno djelo Fotoelektrični efekt; akademik dr. Vladimir Par, profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Zagrebu; Milutin Milanković (1879-19589, matematičar, geofizičar, klimatolog, građevinski inženjer, astronom, jedan od 15 najboljih svjetskih naučnika; dr. Tomislav Terzin, profesor genetike i molekularne biologije; dr. Velimir Avramović, profesor filozofije, najveći poznavalac lika i djela Nikole Tesle; Goran Marijanović, inženjer elektrotehnike; Hrvoje Zujić, elektroinženjer i pronalazač i dr. Vilhem Rajh (Wilhem Reich), pionir psihoanalitike, 1939. godine ustanovio postojanje orgonske energije.
Kada sam prvi put došao u Visoko da posjetim piramide, posmatrajući Piramidu Sunca oči su mi govorile da se ispred mene nalazi četvorostrana piramida, a logika kao da mi govori da nije moguće da su je ljudi napravili. To se, vjerujem, svakom dogodi i mnogi naučnici i posjetioci ne vjeruju onom što vide. Često posjetioci piramida konstatuju ono što im kaže njihova logika i ne žele se dalje upuštati u njihov detaljniji obilazak i dalja istraživanja.
Kada sam obišao Piramidu Sunca, Piramidu Mjeseca, Tunele Ravni, Tunele KTK Visoko, Tumulus u Vratnici i mnoge sonde na pomenutim piramidama koje je otkrio dr. S. Osmanagić došao sam do zaključka da se radi o piramidalnim brdima koje je oblikovala ljudska ruka i onda sam se upustio u dalja istraživanja. Radiesteckom metodom, koristeći biosonzor kao radiestecki alat, pokušao sam, kao prvo: dobiti odgovor kada su piramide građene i dobio sam odgovor – građene su prije 35.000 godina. Njihova izgradnja je trajala 24. godine, s tim što su piramide 80% prirodna brda, a 20% je rad ljudskih ruku. Piramida Sunca je prekrivena velikim betonskim blokovima, od podnožja do vrha. Blokovi su slagani u četiri reda, jedan iznad drugog. Način njihovog slaganja je suprotan slaganju crijepa kad se pokriva kuća, a to je zbog toga da se kiša ne bi slivala niz piramidu već da bi se voda skrenula u unutrašnjost piramide. Pogrešna je konstatacija da su oni tako slagani zbog stabilizacije. Blokovi su građeni nalijevanjem u kalupe; kao sirovina za njih korišten je šljunak, glina i voda – u određenim omjerima, što se i danas može jednostavno uraditi metodom pokušaja i greške. Način njihove izrade je ovaj: prvo se ilovača rastopi mućenjem u vodi, zatim se doda šljunak, to se izmiješa i stavi u željeni kalup. Šljunak se jako zagrijava na temperaturi Sunca i tako peče glinu te se na taj način dobije beton velike čvrstoće. Najtvrđi je onaj rječni šljunak kojeg je voda ispiranjem oslobodila mekih dijelova kamena, pretvarajući ga u pijesak u kome su ostali najtvrđi dijelovi kamena. Poznato je u građevinarstvu da je cigla tvrđa od betona. U to se svako može uvjeriti kada se bušilicom buši neki betonski zid i naiđe se na ciglu. Zaključiće da je mnogo teže bušiti ciglu nego beton. Pogrešna je konstatacija da je vršeno topljenje gline na visokim temperaturama jer bi tada došlo do njenog pečenja a ne topljenja. Glina se može topiti samo vodom.
Piramida Mjeseca je stepenasta piramida i njene terase su popločane kamenom pješčarom; ploče su redane u sedam redova, jedna iznad druge, sa nagibom prema unutrašnjosti piramide. Razlog je isti kao kod Piramide Sunca, da voda kišnica skrene ka unutrašnjosti piramide. Valovitu teksturu kamenih ploča stvorila je voda, a ne neko hodanje po njima. Dakle, voda je jedan od veoma bitnih uslova u radu piramide.
Postavlja se pitanje: zašto su građene piramide i koji je za to bio veliki motiv? Najljepše je kazati da su one pravile vječita proljeća, kao najljepše godišnje doba, jer u proljeće se budi živi biljni i životinjski svijet. Moje saznanje je da su piramide akomulatori i generatori životne energije (negativnih jona) kako bi ljudima omogućile zdrav i dug život i lijepu smrt (smrt zbog starosti a ne od bolesti). Da li postoji veći motiv za gradnju tako velikih građevina od ovog?
Zbog promjena klime u zadnjih milion godina mijenjali su se uslovi za život ljudi na planeti Zemlji. U tom razdoblju bilo je deset ledenih perioda, kako ističe Milutin Milanković. Najbolja klima koja čovjeku odgovara je klima proljeća. Proljeće je period najbolje usklađenosti vlažnosti i temperature zraka. U takvim klimatskim uslovima priroda proizvodi životnu energiju. Kako klimu nije moguće mijenjati niti predvidjeti, ljudi su prije 35.000 godina napravili visočke piramide koje su emitovale životnu energiju. One ne mogu funkcionirati bez vode i metalnog zlatnog prekrivača. Trećina piramide od vrha prema podnožju bila je prekrivena zlatnom folijom. Zlato je jedan od najvećih provodnika; od 1. grama zlata može se napraviti 1 m2 zlatne folije. Kao što je poznato zlato nikada ne hrđa, dakle postojano je i vječito. (Zlato koje se nalazi u muzejima Kaira potiče sa vrhova egipatskih piramida od kojih su faraoni pravili sarkofage i mnoge druge predmete).
Voda je dovedena tunelima koji idu od ušća rijeke Fojnice u rijeku Bosnu. Oni postoje i danas i imaju nagib od 1/5% prema piramidama. Danas su djelimično zarušeni. Kada bi se napravila bušotina u koritu rijeke Fojnice na mjestu prolaza tunela ispod korita koji vodi prema Piramidi Sunca i Ljubavi, rijeka Fojnica bi nestala. Razlika u nadmorskoj visini rijeke Fojnice kod mosta KTK kojim se prelazi prema Piramidi Mjeseca je četiri metra pa nije teško izračunati dubinu na kojoj se nalaze tuneli ako idu pod padom od 1,5%.
Voda je minus naelektrisana i penje se iz podnožja piramide prema vrhu. Kondezuje se i nabija negativni naboj koji se mijenja u zavisnosti od klime, dana ili noći. Kada iz kosmosa zračenja padnu na zlatni prekrivač piramide a koji su pozitivno naelektrisane čestice (kvanti), oni izbijaju iz metala elektrone koji napuštaju metal koji je nabijen elektronima i tako se stvaraju negativni joni ili životna energija. Ovo je opisano u knjigama teorije metala. O uticaju fotona iz kosmosa na elektrone bavio se Ajnštajn koji je 1921. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku i objašnjenje foto-električnog efekta.
Zašto su strane Keopsove piramide blago ulegnute po sredini? Moj odgovor je da se nebi rasipala energija sadržana u vodenoj pari prije nego dođe do vrha piramide. Dokaz za to je posmatranje magle kada se penje uz planinu koja ide uvalama i dolinama prema vrhu.
Piramida kao oštrica zileta. U središtu ove priče je patenttna isprava Br. 91304 iz 1959. godine koja je izdata češkom inženjeru i izumitelju Karelu Drbalu (utemeljitelju radija i televizije u Čehoslovačkoj). Za nemehaničko oštrenje žileta u malom modelu Keopsove piramide načinjenom od kartona, dužine osnovice 12,5 cm i visine 8 cm, horizontalno i po dužini u smjeru sjever-jug, na 1/3 visine modela piramide (računajući od baze) Drbal je stavio zatupljeni žilet koji je, potom, postao oštar! Da bi pronašao odgovor za tu činjenicu posvetio se proučavanju uticaja mikro-valova, te svemirskih i zemaljskih zračenja na kristalnu strukturu oštrice žileta. Proučavao je Zemljino magnetsko polje veoma niske frekvencije jer je jedan od uslova uspješnosti eksperimenta bio postavljanje žileta u horizontalan položaj u odnosu na magnetsko polje Zemlje. Na kraju je zaključio da kosmički mikro-valovi, većinom oni koje zrači Sunce, energiziraju šuplju unutrašnjost malog modela piramide zajedno sa koncentriranim magnetskim zračenjem Zemlje. Takve energije u njenoj šupljini omogućavaju i malom modelu veliku efikasnost u raznim primjenama. Taj automatski proces regeneracije utiče na smanjenje poremećaja u unutrašnjosti mikro kristalne strukture rešetke oštrice žileta, koji nastaju upotrebom žileta. Jednostavno, nestaje „zamor“ materijala, mehanička i fizička svojstva materijala se obnavljaju, tj. regeneriraju a to je moguće jer je mikro kristalna struktura rešetke elastičnog tipa. Tako je otkrivena tajna uticaja piramide na oštricu žileta. Ovom objašnjenju se može dodati foto-električni efekt koji je tada bio poznat ali Karel Drbal ga ne pominje. Na principu o kome je bilo prethodno riječi piramide regenerišu i ljudske ćelije.
Tuneli Ravni u Visokom izgrađeni su 200. godina prije visočkih piramida, a zatrpani su prije 13.000 godina. Njihova finkcija je stvaranje negativnih jona (stvaranje životne energije). To se postiže zbog stalne temperature i vlažnosti zraka u tunelima. Poznato je da rad inkubatora za proizvodnju pilića počiva na regulisanju temperature i vlažnosti zraka što stvara negativne jone (životnu energiju) i tako se izlegu pilići,
Do sada niko od velikog broja naučnika nije dao ovakve činjenice o piramidama i niko ne može negirati ovo moje tumačenje jer se sve može eksparimentalno dokazati i mjeriti. Iznosim u ovom radu moj prijedlog za dalji rad na istraživanju piramida:
Zaustaviti dalje istraživanje tunela Ravne, jer oni ne vode prema piramidi;
Fokusirati se na raščićavanje tuneta TKT;
Očistiti 1/3 piramide od vrha prema podnožju, jer je na vrhu najmanji nanos zemlje;
Izgraditi manji model piramide od istog materijala u parku Ravni;
Otkriti tunel na Tumulusu na Vratnici i podzemnu vodu koja tunelmom ulazi u Tumulus.
