
Kada je Aida Hadžiabdić iz Sarajeva posjetila portal Avlija.me u njoj su se probudila sjećanja na lijepe dane djetinjstva koje je tokom ljetnih i zimskih raspusta provodila u Rožajama, uz sve mirise i okuse toga lijepog mjesta, uz priče njene rahmetli bike Zarife Sutović[1], njene gurabije, sok od ružinih latica, branje borovnica u ranim jutarnjim satima, suza Aidine rahmetli majke Mejre koje bi joj se slijevale niz lice u trenutku kada bi napustali Rožaje, do naredne godine, do narednog raspusta… Iako je Aida rođena u Sarajevu, kada pomisli na dane djetinjstva, njene misli odlaze ka Crnoj Gori…
Prije devet mjeseci preselila je na Ahiret njena plemenita majka Mejra Kuč kojoj je posvetila svoju jednu i jedinu pjesmu. Aida vjeruje da bi i njena rahmetli majka Mejra bila sretna da se njena pjesma nađe u “Avliji” jer je ostala željna Rožaja.
Aida Hadžiabdić
PJESMA DUŠI MOJE PLEMENITE MAJKE MEJRE KUČ BILAL
Ti, Israfile moj…
Ti, koji u levhi mahfuzu zapisuješ Allahov Emr…
Ti, koji sa četiri krila svoja, mudrim licem prekrivenim pokrivačem tamnim, glavom na Aršu spoznaje, nogama stojiš ispod zemlje…
Ti, koji si prvi sedždu učinio kada je Hakk Teala naredio da se ona Ademu učini…
Ti, kome je na čelu ispisao četiri ajeta svoja, sa levhom na vratu, rogom u srcu i najljepšim glasom kojim nas zazivaš…
Ti, Israfile moj, i tvoj prvi dah za Strah naš, i tvoj drugi dah za Smrt našu, i tvoj treći dah za Proživljenje naše…
Ti, Israfile moj, slušaćeš pitanje i odgovor dok iz četrdeset bahr-i hajat’a, iz mora života, bude natapala nijema kiša krila tvoja…
“Ko je još ostao?”
“Gospodaru moj, jedini Ti možeš znati da je ostao samo rob tvoj, Melek Smrti.”
Ti, Israfile moj, i tada joj reci da je moja duša dušom voli, a ako te upita od čega bolujem, ti, Israfile moj, reci da mi je srce dert postalo, i da će moja njedra ljubavnom čežnjom bol uzdisati sve dok Smrt nas ponovno ne sastavi naša…
Ti, Israfile moj, ti joj reci. Tebi vjerovaće duša njena…
Ti, Israfile moj, tada pozovi nas, zazovi naša imena Strahom i oslobodi nas naših života Smrću jer u njima nismo Mi. U njima smo razdvojeni na Ona i Ja, i daruj nam Proživljenje ljubavi i ponovnog susreta našeg…
Ti, Israfile moj…
[1] Aidina rahmetli bika Zarifa Sutović bila je iz porodice rahmetli Rame i Sulje Sutovića… Majka je doktora Alije Sutovića i Aidine rahmetli majke Mejre Kuč Bilal
Istaknuta slika: Panorama Rožaja iz 1956. godine. Fotografija je urađena u crnobijeloj tehnici. Na fotografiji je prikazana panorama Rožaja. U toj panorami grada dominiraju tradicionalne – etno kuće.