Redakcija Aleksandar Hut Kono
PUTOPIS
U tom gradu,
reklo bi se,
slabo paze na čistoću.
Ulicama zato
razbojniči smrad urina.
Osobiti problem
predstavlja i zubna higijena
pa već sasvim mladi ljudi
osmijeh sakrivaju dlanom.
Ipak ono što me zgrozilo
to je odnos prema životinjama.
Psi su ondje svi do jednog divlji
i mahnitaju u čoporima,
a ljudi ih nakon ručka gađaju kamenjem.
Tamošnje društveno uređenje
dopušta siromašnima
da drže robove:
mnoge, u napadu bijesa,
gospodari nasmrt premlate,
a ostarjele izbacuju na ulicu
iako zakon to zabranjuje.
U tom gradu,
između ostalog,
tek treba izumiti poštu,
vodovod
i organizirati odvoz smeća…
Ondje ne postoji ni jedna jedina apoteka!
U tom gradu
čak i djeca velikaša
dane provode na cesti!
Grad je razmjerno velik,
dobrih pola milijuna stanovnika
no skoro svi,
osim onih najbogatijih,
žive u zemunicama.
Ljudi ondje ne vole strance,
nazivaju ih barbarima
i baš nitko
ne govori strane jezike.
Mjesna kuhinja,
spomenimo i to,
rudimentarna je preko svake mjere:
ondje nisu čuli
ni za papar
ni za šafran,
a nisu,
ne lažem,
čuli ni za rižu.
Sve u svemu,
to je silno neugodno mjesto
iako uživa blagu,
sredozemnu klimu.
I bit će da baš zato
što žive u bijedi
tamošnji ljudi
cijene umjetnost i filozofiju.
Skulpture i vaze koje sam viđao
idu u red najljepših na svijetu.
A njihovi mudraci govorom,
nadmašuju naše učenjake u pismu.
Nadalje, tamošnja je glazba
poznata po tome
da posjeduje ljekovita svojstva,
a u jezikoslovlju i proroštvu
tom narodu nadaleko nema premca.
Ako čovjek ostane dovoljno dugo
zavoljet će duh tog mjesta
jednako snažno
kao što će mrziti
njegove ulice i ljude.
Jedino mjesto u cijelome gradu
gdje materija dostiže razinu duha,
kameni je hram na vrhu brda –
nalazi se usred samog naselja.
Podigli su ga, ima sad već, pedesetak godina
i tako lijepih zgrada
rijetko da se viđa čak i kod nas u Perziji.
Više se ne sjećam točno,
ali mislim da ga zovu Partenon.
No pređimo radije na ljepša mjesta,
prvo od kojih je,
mjesec dana hoda istočno,
svakako čuvena Fenikija…
Aleksandar Hut Kono, rođen 1982. u Požegi. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – studij engleskog, španjolskog i japanskog jezika i književnosti. Tokom studija nagrađen Rektorovom nagradom za istraživanje na području humanističkih znanosti. Bavio se prevođenjem književnih i publicističkih tekstova s engleskog jezika i prevođenjem suvremenog hispanoameričkog pjesništva sa španjolskog. Objavljuje eseje, književne kritike, osvrte, intervjue, prijevode i pjesme u časopisima Zarez (Zagreb), Poezija (Zagreb), Ulaznica (Zrenjanin), Afirmator (Beograd), Časopis Sveučilišta Senshu (Tokio), Treći program hrvatskog radija (Zagreb). Dobitnik je prve nagrade za poeziju 2011. godine na regionalnom književnom natjecanju u Zrenjaninu, a 2012. pjesme su mu objavljene u zborniku radova PitchWeis iz Sarajeva.
