Redakcija Prije tačno tri godine u Luksemburgu je uobličena ideja o pokretanju časopisa bošnjačke nacionalne manjine, koji će se svojim sunarodnjacima u Bosni i Hercegovini, Sandžaku i drugim mjestima gdje žive, obraćati s namjerom da kod njih probudi uspavanu svijest o vlastitim vrijednostima. Osim toga, časopis je rezultat saznanja da se u tom smislu nešto mora poduzeti, jer se Bošnjaci u zemljama gdje su se našli silom različitih prilika kao muslimanska populacija suočavaju sa prijetnjom potpunog gubitka narodne, vjerske i kulturne svijesti.
Ova publikacija, kojom se oglasila bošnjačka inteligencija u dijaspori, na čiji se poziv i suradnju odazvao značajan broj bošnjačkih intelektualaca iz Bosne i Hercegovine, je po ciljevima, sadržaju i vremenu u kojem izlazi jedinstvena bošnjačka novina. Inicijator ideje o pokretanju časopisa bio je njegov prvi i aktuelni urednik, Almir Mehonić, mladi i agilni bošnjački publicista i novinar porijeklom iz Sandžaka, pod čijim uredništvom Diwan ulazi u četvrtu godinu svoga postojanja. Postanak časopisa Diwan ne bi bio moguć bez finansijske podrške Vlade Luksemburga i fondova Evropske Unije, koji su do danas ostali dosljedni u pomaganju njegovog rada i afirmacije u evropskom okruženju.
Diwanovo stajalište od početka je bilo ustanovljeno na temelju okupljanja Bošnjaka i njihovih intelektualnih snaga, bez obzira da li one dolazile iz Bosne i Hercegovine ili zemalja izvan južnoslavenskog područja, a ljudi koji su tokom protekle tri godine djelovali surađujući u Diwanu bili su neumorni u upornom nastojanju da među Bošnjacima razvijaju spoznaju o samobitnosti vlastitog etničkog, kulturnog i političkog bića. Među saradnicima se susreću različita imena, od akademika Muhameda Filipovića, akademika Ferida Muhića, dr. Ibrahima Kajana, dr. Džemaludina Latića, a svi su redom iskazali bezrezervnu podršku Diwanu ulazeći u njegov redakcijski kolegij. Otvorenost, koja je karakteristika ovog časopisa, kao i njegovanje kulturnih međuvjerskih i međunarodnih odnosa, istovremeno je značila privlačenje pozornosti ljudi iz političkog života Luksemburga.Već poslije prvih brojeva, kada se jasno profilirao kao list za politička i kulturna pitanja Bošnjaka i Bosne u dijaspornom okruženju, Diwan je prihvaćen i sa zanimanjem čitan kao iskreno demokratski koncipiran časopis. To je razlog zbog kojeg se za vrlo kratko vrijeme našao na policama biblioteka i instituta, kako onih u Bosni i Hercegovini tako i zemalja Evropske Unije, što je potvrda njegovog uspješnog rada u cilju integracije Bošnjaka u savremeno evropsko društvo.
S obzirom da se Bosna i Hercegovina, kao međunarodno priznata i nezavisna država, skoro dvije decenije od okončanja agresije na njen povijesni i teritorijalni integritet i danas suočava sa osporavanjima različitih oblika, od iznimno velikog značaja bilo je informiranje evropske javnosti o tome. Objavljivanjem znanstvenih radova, intervjua, kritika, prikaza i drugih tekstova na njemačkom i francuskom jeziku Diwan je u tom smislu napravio značajan iskorak. Na strane jezike prevođeni su tekstovi koji tretiraju povijest Bošnjaka, njihovog jezika, kulture i religije, zatim radovi na temu genocida počinjenog nad Bošnjacima, kao i analize i ogledi o političkim i društvenim kretanjima u bosanskohercegovačkom društvu.
Sa stranica Diwana slane su pozitivne priče o Bošnjacima i njihovom doprinosu za povijest Evrope, ali istovremeno i podsjećanja na sve što su pretrpjeli tokom svoje povijesti. Na taj način Diwan je pokazao izuzetnu osjetljivost prema onim pitanjima i problemima koji su Bošnjake, a samim time i Bosnu i Hercegovinu, učinili objektom stigmatizirajućih i isključivošću navođenih percepcija savremenog evropskog društva. U nedostatku volje da se tim problemima s istom osjetljivošću pristupa u Bosni i Hercegovini, Diwan je nastojao aktualizirati sva pitanja čije se rješavanje odlagalo ili se uopće nije razmatralo.
Pogledom na radove i istraživanja objavljena u dosadašnjem izdavaštvu časopisa Diwan, čiji su rezultati vidljivi i prepoznati ne samo u Bosni i Hercegovini nego i evropskoj javnosti, vidjećemo da je koncept i uređivačka politika koju su vodili ljudi okupljeni još od samog početka, s izvjesnim promjenama i uključivanjem mladih autora iz različitih oblasti djelovanja i struke, svojim fleksibilnim pristupom problemima društvene i političke realnosti Bošnjaka za kratko vrijeme uspio da se po prioritetima i ciljevima, a to je prije svega aktualiziranje i racionaliziranje pitanja političkog, kulturnog i duhovnog stanja Bošnjaka, značajno izdigne iznad dnevnopolitičke riječi i vlastitom narodu približi vrijednosti njegovog povijesnog, kulturnog i duhovnog identiteta.
Trogodišnje izdavaštvo Diwana (od 2011. do 2014. godine), u toku kojeg je iz štampe izašlo dvanaest brojeva, nagrađeno je i štampanjem prvog Diwanovog zbornika. Ovo ukoričeno izdanje cjelokupne dosadašnje Diwanove pisane riječi naslovljeno kao Luksemburški Bošnjaci – tradicija i integracija, bogato radovima koji tretiraju povijest, politiku, kulturu, književnost i religiju Bošnjaka, opravdano je zahtjevima vremena i potrebama bošnjačkog naroda. Naučno gradivo, koje je štampanjem ovog zbornika trajno dato na raspolaganje znanstvenim i kulturnim djelatnicima, za sve čitaoce znači dobit, jer se njime proširuje kulturni, duhovni i politički vidokrug bošnjačkog naroda.
Ova rekapitulacija trogodišnjeg izdavaštva Diwana, osim namjere autora da čitaocima približi razvojni put od pokretanja časopisa do njegovog stasavanja u jedno od najznačajnijih glasila bošnjačke dijaspore, motivirana je željom da Diwan svoje postojanje u budućnosti osigura kontinuiranim i jednako uspješnim radom kakvim se odlikovao tokom prethodnih godina.
