Bratislav Veljić: Moj ijekavski

Poezija

Bratislav Veljić

 

MOJ IJEKAVSKI

 

Čim bi se sagla Kamena glava, i Lisa

Potonula iza Brodareva, i Lim

Otekao nekud, u stranu

U mraku voza, bez svedoka, osim pamćenja

Ja bih ga ostavljao, kao lošu naviku

Moj ijekavski

 

Ratnički mi je praštao, odbijao na mladost

A ja, da se ne bih razlikovao, da me ne bi

Drugačije gledali, bojeći se podsmeha

I slična opravdanja smišljajući

Ja sam ga zaboravljao, kao neuspeh

Moj ijekavski

 

Sad mi se sveti, jer krv za krv

U plemenskoj podsvesti još važi kao pravilo

I mada moja pripadnost prestaje na granici

Nostalgija, nekad se nameće, i uzbuđuje

Sad je našao način da se pokajem

Moj ijekavski

 

Mesta na koja odlazim, da budem sam

I maštam o ženama, sve više imaju boju

Tvog kratkog zadržavanja

Na obalama klupa, na mostovima kišobrana

Postavljam ti pitanja, i podpitanja

Samo da bih slušao kako govoriš

Narečjem osvetničkim

Moj ijekavski

 

 

BVBratislav Veljić je rođen 1967. godine u Ivangradu (danas Berane). Odrastao je u Lazarevcu (Srbija), gde je završio osnovu i srednju školu. Diplomirao je srpski jezik i književnost sa opštom književnošću u Beogradu. Poeziju piše od 1984. godine. Devedesetih je počeo da objavljuje po zbornicima i časopisima, ali su pesme ipak do danas ostale u rukopisu. Posle deset godina pauze (život u inostranstvu, brak, porodica, povratak u zemlju), ponovo je aktivan u književnom životu. Njegove radove je moguće videti na www.scribd.com. Redovno nastupa po beogradskim i novosadskim klubovima u kojima se poslednje tri godine odomaćio poetski klabing („Pesničenje“ u Reksu, „Totalno isti argh“ u Blue moon-u, čitanje poezije u „Crnoj kući“, „Žici“ itd).

Bratislav Veljić pod imenom Avakum Kvas (koje nosi od 2002. godine) živi sa ženom i tri kćerke na Fruškoj gori.